LAMINARNO STRUJANJE! DA LI JE MOGUCE DA ZIVIS U TAKVOM SVETU ,A DA NE POSTANES KAO ON? KAKO DA TE NE USISA?
Laminarno strujanje pojavljuje se kada fluid teče u paralelenim slojevima, bez miješanja slojeva. U dinamici fluida, laminarno strujanje je režim strujanja karakterističan po velikom momentu difuzije, niskom momentu konvekcije, pritisku i brzini koj ne zavisi od vremena. Suprotan je turbulentnom strujanju. Laički rečeno, laminarno strujanje je "glatko," dok je turbulentn "grubo." I SAD KAKVE TO IMA VEZE SA NAMA?
Realan svet u kome zivimo cini sve protiv ove zakonitosti. Usisava te i tera da cinis sve ono sto inace ne bi. Zamislite recimo kad sipate melko u kafu da mleko ostane ne pomesano sa kafom. Dobro, to vam se ne bi svidelo, ali zamislite sebe da se "utapate" i uklapate u svet koji vam se uopste ne svidja. A radite to!Shvatam ja sve to. Nemoguce je "strcati" u svojoj okolini, ali vam to predstavlja ogorman stres. razmisljala sam dugo na ovu temu. Da li je uoste moguce ziveti u danasanjem svetu bez laminarnog strujanja. Ispada da nije. I to me cini veoma tuznom,ali i veoma ljutom. Covek kao socijalno bice mora da zivi sa ljudima. Nikako drugacije. I ti ljudi oko njega cine mnogo losih stvari ( i on sam to cini). Da bi kafa sa mlekom bila kompaktna mora da izbegne laminarno strujanje. Da bi se covek uklopio ( bio usisan u celokupno drustvo) mora da bude kao i ostali. I to me uzasno nervira. Jer, razmislite malo ako ni jedan covek ( od 7 milijardi) nema otisak prsta kao vi sta to zapravo pokazuje? Istinu da smo svi razliciti i da ne mogu da nas jednostavno "umesaju" ili " usisaju". Pa ipak to se desava. Hajde sad samo zamislite kakav bi svet bio kad bi svako bio "svoj". Mozda vam sve ovo zvuci slududo ali kvantan fizika bas zato i postoji da na svoj nacin ucini da svaka cestica bude svoja i da postoji kao takva.
Gledajući univerzum sa biocentrične tačke gledišta, vreme i prostor su samo „oruđe našeg uma“. Takođe, smrt i ideja o besmrtnosti postoje na svetu bez prostornih ili vremenskih granica.
Slično tome, teoretski fizičari smatraju da postoji beskonačan broj univerzuma sa različitim varijacijama ljudi i situacija koje postoje simultano.
Kao primer, Lanca navodi Jangov eksperiment u kojem su naučnici posmatrali prolazak čestica svetlosti kroz dva proreza na prepreci - čestica se ponašala kao metak koji prolazi kroz jedan i drugi otvor. Međutim, ukoliko je naučnik ne posmatra, ona se ponaša kao talas. To znači da može proći kroz oba proreza u isto vreme.
To demonstrira da materija i energija mogu da imaju karakteristike i talasa i čestice, a da se ponašanje čestice menja u odnosu na percepciju i svest osobe koja je posmatra. Kvantni fizičari su ustanovili da su atomi građeni od vrtloga energije koji se stalno vrte i vibriraju, a svaki zrači svoj jedinstveni energetski potpis. Dakle, ako stvarno želimo posmatrati sebe i saznati šta smo, mi smo zapravo bića energije i vibracija koja zrače svoj jedinstveni energetski potpis – to je činjenica koju nam kvantna mehanika konstantno iznova potvrđuje. Mi smo puno više od onoga što percipiramo da jesmo i krajnje je vreme da počnemo gledati na sebe u tom svetlu.Ako bi promatrali sastav atoma mikroskopom videli bi male nevidljive tornadu slične vrtloge s beskonačnim brojem energetskih čestica koje se zovu kvarkovi i fotoni. Oni sačinjavaju strukturu atoma. Kada bi sve više i više fokusirali strukturu atoma na kraju ne bi videli ništa, promatrali bismo fizičku prazninu. Atomi nemaju fizičku strukturu, mi nemao fizičku strukturu, fizičke stvari stvarno nemaju nikakvu fizičku strukturu! Atomi su građeni od nevidljive energije a ne od opipljive tvari.
Vrlo zbunjujuće zar ne? Naše iskustvo nam govori da se naša stvarnost sastoji od fizičkih materijalnih stvari. Otkriće da svemir nije skup fizičkih delova kako predlaže Newton, nego je holistička isprepletenost nematerijalnih energetskih talasa, dolazi iz radova Alberta Einsteina, Maxa Plancka i Wernera Heisenberga.Temeljni zaključak nove fizike takođe priznaje da posmatrač stvara stvarnost. Kao posmatrači lično smo uključeni u stvaranje svoje vlastite stvarnosti. Naučnici su primorani priznati da je svemir umna konstrukcija.
Ove informacije nam govore da se moramo probuditi i shvatiti da smo svi mi energija i zračimo jedinstveni energetski potpis. Osećaji i emocije imaju vitalnu ulogu, a kvantna fizika nam pomaže videti značaj onoga što svi mi osećamo. Ako svi u sebi nosimo osećaje ljubavi i mira to će sigurno imati uticaja i na spoljni svet te na to kako se drugi ljudi oko nas osjećaju.
To je centralno pitanje u kvantnoj mehanici i niko ne zna odgovor: Šta se stvarno dešava u superpoziciji - čudna okolnost u kojoj se čini da čestice postoje na dva ili više mjesta ili stanja odjednom? Sada, u predstojećem radu, tim istraživača iz Izraela i Japana predložio je eksperiment koji bi nam konačno mogao reći nešto sigurno o prirodi ovog zagonetnog fenomena.“Iako postoje različitosti, smatram da Budina filozofija i kvantna mehanika imaju slične poglede na svet. To možemo videti u ovim izvrsnim primerima ljudskog mišljenja. Bez obzira na divljenje koje osećamo prema tim velikim misliocima, ne smemo zaboraviti da su i oni bili ljudska bića, kao i mi.”analiozirao je Dalaj Lama. Izvrstan primer saglasja kvantne fizike i drevnih kultura jest činjenica da je Nikola Tesla bio inspirisan Vedskom filozofijom kad je razvijao svoje ideje energije nulte tačke. No, zašto je ovo važno? Važno je jer moderna fizika ukazuje na to da svest posmatrača oblikuje stvarnost. Način na koji mislimo i percipiramo može biti odgovoran i igrati važnu ulogu na fizički konstrukt kojeg vidimo svojim očima. Ako pogledamo svet i analiziramo ga na društvenom nivou, šta vidimo? Trenutno mase percipiraju svet kao mesto u kojem se rodiš, ideš u školu, plaćaš račune, podižeš porodicu i tražiš posao. No, mnogi ljudi na ovoj planeti ne mire se sa ovakvim načinom gledanja na svet. Već jako dugo percipiramo našu realnost na taj način, s vrlo malo informacija o tome šta se stvarno dešava na našem planetu i što se događa samom planetu. Ponekad se čini kao da smo robovi istrenirani da prihvatamo stvari takve kakve jesu, da ne pitamo šta se događa u svetu.Nekad smo znali da je Zemlja ravna, nekad smo znali da smo centar univerzuma i nekad smo znali da čovek ne može da leti. Kroz periode ljudske istorije, intelektualni autoriteti potvrđivali su svoju moć jednostavnom supresijom elemenata stvarnosti koji se jednostavno nisu uklapali u okvir prihvatljivog znanja. Zar smo imalo drugačiji danas? Jesmo li zaista promenili otvorenost prema stvarima koje se ne uklapaju u okvir? Moguće je da postoje koncepti naše stvarnosti koje tek moramo razumeti i ako otvorimo oči, možda ćemo primetiti da smo prevideli nešto značajno.”kaže Terje Toftenes.Smatram da je svijest osnova. Smatram da materija proizlazi iz svijesti. Ne možemo zaobići svijest. Sve o čemu govorimo, sve što zapravo postoji, zahtijeva svijest.” – Max Planck, teoretičar fizike koji je ustanovio kvantnu teoriju za koju je dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1918. godine.
“Nemoguće je formulisati zakone kvantne mehanike, a da su potpuno konzistentni bez korištenja svijesti.” – Eugene Wigner, teoretičar fizike i matematičar, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1963. godine.
Tvrdnja da „svijest stvara stvarnost” otvara mnoga pitanja. Znači li to da mi kao individue (i na kolektivnom nivou jedne ljudske rase) možemo oblikovati, kreirati kakvu god stvarnost želimo za sebe? Znači li to da možemo proizvesti drugačiji stil života i privući neka iskustva? Događa li se to odmah? Treba li vremena? Kako da to učinimo?
Iako nismo u mogućnosti da odgovorimo na ta pitanja s apsolutnom naučnom tačnošću, znamo da na neki način postoji veza između svijesti i fizičkog materijalnog svijeta u nekom obliku. Takođe, ništa više ne znamo o tom odnosu, znamo da postoji i da ima neku važnost.
Trenutno mase percipiraju svijet kao mjesto u kojem se rodiš, ideš u školu, plaćaš račune, podižeš porodicu i tražiš posao. No, mnogi ljudi na ovoj planeti ne mire se s ovakvim načinom gledanja na svijet. Žele promjenu. Već jako dugo percipiramo našu realnost na taj način, s vrlo malo informacija o tome šta se stvarno događa na našoj planeti i što se događa samoj planeti. Ponekad se čini kao da smo robovi istrenirani da prihvatamo stvari takve kakve jesu, da ne pitamo šta se događa u svijetu te da marimo samo za sebe i sopstveni život. Kao što bi Noam Čomski rekao, naša svijest je proizvod. Ako nastavimo tako da prihvatamo stvarnost kao nešto takvo kakvo je, produžiće se taj način postojanja bez ikakvih promjena.
Kako bismo kreirali svoju stvarnost, naši se obrasci mišljenja i način percipiranja moraju promijeniti. Šta mijenja način na koji percipiramo stvarnost? Informacija. Kad usvojimo novu informaciju, mijenjamo način gledanja na svijet oko sebe te se kao rezultat i naša stvarnost mijenja, a počinjemo i da pokazujemo to novo iskustvo sagledavanjem šire perspektive. Naučnici raspravljaju možemo li da promijenimo i svoj fizički oblik i smatraju da smo sposobni za to. Ali to je proces koji zahtijeva puno vremena, nivoa i to je nešto što još ne razumijemo.
Vrlo važan zaključak ove nove fizike jeste ako faktori svijesti kreiraju našu stvarnost, to znači da promjena počinje u nama. Počinje s načinom na koji spoljni svijet gledamo unutrašnjim očima.
Naša percepcija svijeta mogla bi biti samo refleksija našeg unutrašnjeg svijeta, našeg stanja bića.
Upitajte se, jeste li srećni? Posmatrate li, percepirate i djelujete s mjesta ljubavi? S mjesta mržnje ili bijesa? S mjesta mira? Svi ti faktori povezani su s našom svijesti i posmatranjem pa imaju veliki značaj u kreiranju fizičkog svijeta kojeg ljudi kreiraju za sebe, zar ne?
Smatram da je ljudska rasa u procesu „buđenja” i „otvaranja” mnogim stvarima. Prema tome, naš se način gledanja na svijet i percipiranja uveliko mijenja. Ako želite da promijenite svijet, promijenite način na koji gledate stvari i te će se stvari promijeniti.
Njihov eksperiment, za koji istraživači kažu da bi mogao da se izvede u roku od nekoliko meseci, trebalo bi da omogući naučnicima da saznaju gde se objekat - u ovom slučaju čestica svjetlosti, koja se zove foton - zapravo nalazi kada se nalazi u superpoziciji. I istraživači predviđaju da će odgovor biti još nepoznatiji i šokantniji od "dva mjesta odjednom".Klasičan primjer superpozicije uključuje pucanje fotona kroz dva paralelna proreze na barijeri. Jedan od osnovnih aspekata kvantne mehanike jeste da sitne čestice mogu da se ponašaju kao talasi, tako da one koje prolaze kroz jedan prorez "mješaju" u one koji prolaze kroz drugi, njihovi valovi ili povećavaju ili poništavaju jedni druge kako bi kreirali karakteristični uzorak na ekranu detektora. Čudna stvar je da se ovo mješanje javlja čak i ako je samo jedna čestica ispaljena u isto vreme. Čestica izgleda nekako prolazi kroz oba proreza odjednom, ometajući se sama. To je superpozicija.
I SAD DA VAS NE SMARAM VISE SA KVANTNOM FIZKOM ODGOVOR NA DANASNJE PITANJE JE - OSTANITE NA SUPER POZICIJI - NE DOZVOLITE DA VAS UMESAJU ILI USISAJU. CENA JESTE VELIKA ALI JE I ZADOVOLJSTVO I SRECA ZBOG TOGA JOS VECA!
Laminarno strujanje pojavljuje se kada fluid teče u paralelenim slojevima, bez miješanja slojeva. U dinamici fluida, laminarno strujanje je režim strujanja karakterističan po velikom momentu difuzije, niskom momentu konvekcije, pritisku i brzini koj ne zavisi od vremena. Suprotan je turbulentnom strujanju. Laički rečeno, laminarno strujanje je "glatko," dok je turbulentn "grubo." I SAD KAKVE TO IMA VEZE SA NAMA?
Realan svet u kome zivimo cini sve protiv ove zakonitosti. Usisava te i tera da cinis sve ono sto inace ne bi. Zamislite recimo kad sipate melko u kafu da mleko ostane ne pomesano sa kafom. Dobro, to vam se ne bi svidelo, ali zamislite sebe da se "utapate" i uklapate u svet koji vam se uopste ne svidja. A radite to!Shvatam ja sve to. Nemoguce je "strcati" u svojoj okolini, ali vam to predstavlja ogorman stres. razmisljala sam dugo na ovu temu. Da li je uoste moguce ziveti u danasanjem svetu bez laminarnog strujanja. Ispada da nije. I to me cini veoma tuznom,ali i veoma ljutom. Covek kao socijalno bice mora da zivi sa ljudima. Nikako drugacije. I ti ljudi oko njega cine mnogo losih stvari ( i on sam to cini). Da bi kafa sa mlekom bila kompaktna mora da izbegne laminarno strujanje. Da bi se covek uklopio ( bio usisan u celokupno drustvo) mora da bude kao i ostali. I to me uzasno nervira. Jer, razmislite malo ako ni jedan covek ( od 7 milijardi) nema otisak prsta kao vi sta to zapravo pokazuje? Istinu da smo svi razliciti i da ne mogu da nas jednostavno "umesaju" ili " usisaju". Pa ipak to se desava. Hajde sad samo zamislite kakav bi svet bio kad bi svako bio "svoj". Mozda vam sve ovo zvuci slududo ali kvantan fizika bas zato i postoji da na svoj nacin ucini da svaka cestica bude svoja i da postoji kao takva.
Gledajući univerzum sa biocentrične tačke gledišta, vreme i prostor su samo „oruđe našeg uma“. Takođe, smrt i ideja o besmrtnosti postoje na svetu bez prostornih ili vremenskih granica.
Slično tome, teoretski fizičari smatraju da postoji beskonačan broj univerzuma sa različitim varijacijama ljudi i situacija koje postoje simultano.
Kao primer, Lanca navodi Jangov eksperiment u kojem su naučnici posmatrali prolazak čestica svetlosti kroz dva proreza na prepreci - čestica se ponašala kao metak koji prolazi kroz jedan i drugi otvor. Međutim, ukoliko je naučnik ne posmatra, ona se ponaša kao talas. To znači da može proći kroz oba proreza u isto vreme.
To demonstrira da materija i energija mogu da imaju karakteristike i talasa i čestice, a da se ponašanje čestice menja u odnosu na percepciju i svest osobe koja je posmatra. Kvantni fizičari su ustanovili da su atomi građeni od vrtloga energije koji se stalno vrte i vibriraju, a svaki zrači svoj jedinstveni energetski potpis. Dakle, ako stvarno želimo posmatrati sebe i saznati šta smo, mi smo zapravo bića energije i vibracija koja zrače svoj jedinstveni energetski potpis – to je činjenica koju nam kvantna mehanika konstantno iznova potvrđuje. Mi smo puno više od onoga što percipiramo da jesmo i krajnje je vreme da počnemo gledati na sebe u tom svetlu.Ako bi promatrali sastav atoma mikroskopom videli bi male nevidljive tornadu slične vrtloge s beskonačnim brojem energetskih čestica koje se zovu kvarkovi i fotoni. Oni sačinjavaju strukturu atoma. Kada bi sve više i više fokusirali strukturu atoma na kraju ne bi videli ništa, promatrali bismo fizičku prazninu. Atomi nemaju fizičku strukturu, mi nemao fizičku strukturu, fizičke stvari stvarno nemaju nikakvu fizičku strukturu! Atomi su građeni od nevidljive energije a ne od opipljive tvari.
Vrlo zbunjujuće zar ne? Naše iskustvo nam govori da se naša stvarnost sastoji od fizičkih materijalnih stvari. Otkriće da svemir nije skup fizičkih delova kako predlaže Newton, nego je holistička isprepletenost nematerijalnih energetskih talasa, dolazi iz radova Alberta Einsteina, Maxa Plancka i Wernera Heisenberga.Temeljni zaključak nove fizike takođe priznaje da posmatrač stvara stvarnost. Kao posmatrači lično smo uključeni u stvaranje svoje vlastite stvarnosti. Naučnici su primorani priznati da je svemir umna konstrukcija.
Ove informacije nam govore da se moramo probuditi i shvatiti da smo svi mi energija i zračimo jedinstveni energetski potpis. Osećaji i emocije imaju vitalnu ulogu, a kvantna fizika nam pomaže videti značaj onoga što svi mi osećamo. Ako svi u sebi nosimo osećaje ljubavi i mira to će sigurno imati uticaja i na spoljni svet te na to kako se drugi ljudi oko nas osjećaju.
To je centralno pitanje u kvantnoj mehanici i niko ne zna odgovor: Šta se stvarno dešava u superpoziciji - čudna okolnost u kojoj se čini da čestice postoje na dva ili više mjesta ili stanja odjednom? Sada, u predstojećem radu, tim istraživača iz Izraela i Japana predložio je eksperiment koji bi nam konačno mogao reći nešto sigurno o prirodi ovog zagonetnog fenomena.“Iako postoje različitosti, smatram da Budina filozofija i kvantna mehanika imaju slične poglede na svet. To možemo videti u ovim izvrsnim primerima ljudskog mišljenja. Bez obzira na divljenje koje osećamo prema tim velikim misliocima, ne smemo zaboraviti da su i oni bili ljudska bića, kao i mi.”analiozirao je Dalaj Lama. Izvrstan primer saglasja kvantne fizike i drevnih kultura jest činjenica da je Nikola Tesla bio inspirisan Vedskom filozofijom kad je razvijao svoje ideje energije nulte tačke. No, zašto je ovo važno? Važno je jer moderna fizika ukazuje na to da svest posmatrača oblikuje stvarnost. Način na koji mislimo i percipiramo može biti odgovoran i igrati važnu ulogu na fizički konstrukt kojeg vidimo svojim očima. Ako pogledamo svet i analiziramo ga na društvenom nivou, šta vidimo? Trenutno mase percipiraju svet kao mesto u kojem se rodiš, ideš u školu, plaćaš račune, podižeš porodicu i tražiš posao. No, mnogi ljudi na ovoj planeti ne mire se sa ovakvim načinom gledanja na svet. Već jako dugo percipiramo našu realnost na taj način, s vrlo malo informacija o tome šta se stvarno dešava na našem planetu i što se događa samom planetu. Ponekad se čini kao da smo robovi istrenirani da prihvatamo stvari takve kakve jesu, da ne pitamo šta se događa u svetu.Nekad smo znali da je Zemlja ravna, nekad smo znali da smo centar univerzuma i nekad smo znali da čovek ne može da leti. Kroz periode ljudske istorije, intelektualni autoriteti potvrđivali su svoju moć jednostavnom supresijom elemenata stvarnosti koji se jednostavno nisu uklapali u okvir prihvatljivog znanja. Zar smo imalo drugačiji danas? Jesmo li zaista promenili otvorenost prema stvarima koje se ne uklapaju u okvir? Moguće je da postoje koncepti naše stvarnosti koje tek moramo razumeti i ako otvorimo oči, možda ćemo primetiti da smo prevideli nešto značajno.”kaže Terje Toftenes.Smatram da je svijest osnova. Smatram da materija proizlazi iz svijesti. Ne možemo zaobići svijest. Sve o čemu govorimo, sve što zapravo postoji, zahtijeva svijest.” – Max Planck, teoretičar fizike koji je ustanovio kvantnu teoriju za koju je dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1918. godine.
“Nemoguće je formulisati zakone kvantne mehanike, a da su potpuno konzistentni bez korištenja svijesti.” – Eugene Wigner, teoretičar fizike i matematičar, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1963. godine.
Tvrdnja da „svijest stvara stvarnost” otvara mnoga pitanja. Znači li to da mi kao individue (i na kolektivnom nivou jedne ljudske rase) možemo oblikovati, kreirati kakvu god stvarnost želimo za sebe? Znači li to da možemo proizvesti drugačiji stil života i privući neka iskustva? Događa li se to odmah? Treba li vremena? Kako da to učinimo?
Iako nismo u mogućnosti da odgovorimo na ta pitanja s apsolutnom naučnom tačnošću, znamo da na neki način postoji veza između svijesti i fizičkog materijalnog svijeta u nekom obliku. Takođe, ništa više ne znamo o tom odnosu, znamo da postoji i da ima neku važnost.
Trenutno mase percipiraju svijet kao mjesto u kojem se rodiš, ideš u školu, plaćaš račune, podižeš porodicu i tražiš posao. No, mnogi ljudi na ovoj planeti ne mire se s ovakvim načinom gledanja na svijet. Žele promjenu. Već jako dugo percipiramo našu realnost na taj način, s vrlo malo informacija o tome šta se stvarno događa na našoj planeti i što se događa samoj planeti. Ponekad se čini kao da smo robovi istrenirani da prihvatamo stvari takve kakve jesu, da ne pitamo šta se događa u svijetu te da marimo samo za sebe i sopstveni život. Kao što bi Noam Čomski rekao, naša svijest je proizvod. Ako nastavimo tako da prihvatamo stvarnost kao nešto takvo kakvo je, produžiće se taj način postojanja bez ikakvih promjena.
Kako bismo kreirali svoju stvarnost, naši se obrasci mišljenja i način percipiranja moraju promijeniti. Šta mijenja način na koji percipiramo stvarnost? Informacija. Kad usvojimo novu informaciju, mijenjamo način gledanja na svijet oko sebe te se kao rezultat i naša stvarnost mijenja, a počinjemo i da pokazujemo to novo iskustvo sagledavanjem šire perspektive. Naučnici raspravljaju možemo li da promijenimo i svoj fizički oblik i smatraju da smo sposobni za to. Ali to je proces koji zahtijeva puno vremena, nivoa i to je nešto što još ne razumijemo.
Vrlo važan zaključak ove nove fizike jeste ako faktori svijesti kreiraju našu stvarnost, to znači da promjena počinje u nama. Počinje s načinom na koji spoljni svijet gledamo unutrašnjim očima.
Naša percepcija svijeta mogla bi biti samo refleksija našeg unutrašnjeg svijeta, našeg stanja bića.
Upitajte se, jeste li srećni? Posmatrate li, percepirate i djelujete s mjesta ljubavi? S mjesta mržnje ili bijesa? S mjesta mira? Svi ti faktori povezani su s našom svijesti i posmatranjem pa imaju veliki značaj u kreiranju fizičkog svijeta kojeg ljudi kreiraju za sebe, zar ne?
Smatram da je ljudska rasa u procesu „buđenja” i „otvaranja” mnogim stvarima. Prema tome, naš se način gledanja na svijet i percipiranja uveliko mijenja. Ako želite da promijenite svijet, promijenite način na koji gledate stvari i te će se stvari promijeniti.
Njihov eksperiment, za koji istraživači kažu da bi mogao da se izvede u roku od nekoliko meseci, trebalo bi da omogući naučnicima da saznaju gde se objekat - u ovom slučaju čestica svjetlosti, koja se zove foton - zapravo nalazi kada se nalazi u superpoziciji. I istraživači predviđaju da će odgovor biti još nepoznatiji i šokantniji od "dva mjesta odjednom".Klasičan primjer superpozicije uključuje pucanje fotona kroz dva paralelna proreze na barijeri. Jedan od osnovnih aspekata kvantne mehanike jeste da sitne čestice mogu da se ponašaju kao talasi, tako da one koje prolaze kroz jedan prorez "mješaju" u one koji prolaze kroz drugi, njihovi valovi ili povećavaju ili poništavaju jedni druge kako bi kreirali karakteristični uzorak na ekranu detektora. Čudna stvar je da se ovo mješanje javlja čak i ako je samo jedna čestica ispaljena u isto vreme. Čestica izgleda nekako prolazi kroz oba proreza odjednom, ometajući se sama. To je superpozicija.
I SAD DA VAS NE SMARAM VISE SA KVANTNOM FIZKOM ODGOVOR NA DANASNJE PITANJE JE - OSTANITE NA SUPER POZICIJI - NE DOZVOLITE DA VAS UMESAJU ILI USISAJU. CENA JESTE VELIKA ALI JE I ZADOVOLJSTVO I SRECA ZBOG TOGA JOS VECA!
Нема коментара :
Постави коментар