VRSTE POVREDJIVANJA KADA JE U PITANJU SILOVANJE NIKADA NISU DOVOLJNO ISPITANE. NIJE TO SAMO PSIHICICKA I FIZICKA BOLA. TU JE I STRAH I PITANJE ZASTO MENE I DA LI DA PRIJAVIM? AKO PREVLADAS STRAH I PRIJAVIS NASILNIKA ZNAS DA TE CEKA MALTRETIRANJE ,PA OD ZRTVE POSTAJES NEKO KO JE KRIV. KRIV ZA TO STO SE DOGODILO I STO UOPSTE PRIJAVLJUJES/ JER , NAPASCE TI MORAL , NAPASCE TI IZGLED, PONASANJE... SVE. A TO JE ZAISTA UZASNO.
Bilo je potrebno da prođu decenije i brojne presude najviših sudova da bi se jedna reč - pristanak - našla u zakonima evropskih država o silovanju.
U Krivičnom zakoniku Srbije, međutim, i dalje je nema, i nije ni obuhvaćena poslednjim predlogom izmena.
„Po trenutnoj definiciji silovanja, faktički se traži od žrtava da pružaju otpor silovatelju.
„Znamo da kada se desi tako nešto strašno, moguće je da se žrtva, naročito ako je mlađa osoba, zaledi, da se izmesti kao da se to njoj ne dešava”, kaže Vanja Macanović, pravnica Autonomnog ženskog centra.
Definicija ovog krivičnog dela trebalo bi da se promeni tako da se svaki seksualni odnos za koji nije postojao pristanak smatra silovanjem, objašnjava.
Istraživanja pokazuju da se do 70 odsto žrtava silovanja zamrznu tako da ne mogu ni da se pomere, a kamoli fiziči odupru nasilniku.
U nacrtu izmena Krivičnog zakonika Srbije, za koji je u toku javna rasprava, to se ne razmatra pošto se ne predlaže promena definicije silovanja.
Da li je postojao pristanak i da li je učinilac imao svest da nema pristanka - to može biti složeno dokazno pitanje”, kaže.
„Mogu se desiti situacije koje se svode na reč protiv reči.Samo sam se zamrzla, bila sam uplašena.
„Zašto se nije borila”, pitanje je koje se postavlja žrtvi jer se pretpostavlja da ako nije bilo otpora, to znači da je postojao pristanak, objašnjavaju autori Evani Doven i Patrik Hagard sa britanskog Instituta kognitivne neuronauke.
Da bi dali odgovor, oni ukazuju na fenomen „tonična nepokretnost”.
Pre osam godina postojala je namera da se unese krivično delo silovanje bez pristanka, ali se Autonomni ženski centar tada oštro usprotivio, priča Vanja Macanović.
„Bilo je predloženo da takvo delo predstavlja blaži oblik silovanja.
„Hrvatska je na sličan način izmenila zakon i to tako da je zaprećena kazna bila presmešno mala“, ukazuje.
Škulić objašnjava da bi moglo da se propiše da obljuba bez pristanka bude osnovni oblik silovanja, a „teži oblik tog dela ako je do obljube došlo pretnjom ili prinudom.”
"Obljuba bez pristanka", sa zaprećenom kaznom zatvora od tri do dvanaest godina novi je član u predlogu izmena i dopuna Krivičnog zakonika Srbije, koje je Ministarstvo pravde na javnu raspravu stavilo 9. septembra.
Time se, navode organizacije za zaštitu prava žena, uvodi "lakši oblik silovanja", koji bi se odnosio na slučajeve u kojima žrtva nije pružila otpor, sa blažim kaznama u odnosu na krivično delo silovanja u postojećoj verziji zakona.
"Silovanje nije samo da li ste se vi branili, već da li ste nekome rekli – ne", kaže za RSE Vanja Macanović iz nevladinog Autonomnog ženskog centra (AŽC).
Ističe da je "nepristanak" na seksualni odnos u osnovi krivičnog dela silovanje i da bi to trebalo da prepozna i zakon u Srbiji.
Silovanje nije samo da li ste se vi branili, već da li ste nekome rekli – neVanja Macanović. Autonomni ženski centar
U postojećem Krivičnom zakoniku "obljuba bez pristanka" ne postoji kao krivično delo.
Za silovanje je zaprećena kazna zatvora od pet do dvanaest godina. U slučaju nanošenja teških telesnih povreda, kazna ide do 15 godina, a ukoliko usled silovanja osoba premine ili je u pitanju dete propisana kazna može biti i doživotni zatvor.
Ovo nije prvi put da Ministarstvo pravde pokušava da u Krivični zakonik Srbije uvede "obljubu bez pristanka". Od toga su 2016. odustali i povukli predlog iz javne rasprave, nakon kritika organizacija za zaštitu prava žena.
Definicija silovanja u Srbiji i u mnogim evropskim državama je zastarela, zato što traže upotrebu sile ili pretnju da će se sila upotrebiti, ukazuje Macanović.
"Sa druge strane se onda podrazumeva da je žrtva morala da pruža otpor iako postoje mnogobrojne situacije u kojima žrtva ne može da pruži otpor", kaže ona.
Studija objavljena u maju 2023. u međunarodnom naučnom časopisu "Nature" pokazala je da žrtve silovanja često prijavljuju da nisu mogle da se pomere tokom silovanja i seksualnih napada.
Ovakvu reakciju naučnici su obrazložili time da kao rezultat straha i pretnje dolazi do "nevoljne ukočenosti" žrtava, koje u takvom stanju nisu sposobne da pruže fizički otpor ili da viču.
Prema toj studiji, 70 odsto žrtava silovanja prijavilo je da su se "zaledile" uoči i tokom samog čina i da nisu mogle da reaguju.
"Pružanje otpora kod krivičnog dela silovanja znači da vi sebe dovedete u ozbiljnu opasnost da budete i ubijeni. I takvih je slučajeva bilo u Srbiji. To je dodatni razlog zašto mi tražimo da mora da se promeni definicija krivičnog dela silovanje", ističe Macanović.
Uvođenje "obljube bez pristanka" kao krivičnog dela, za advokata Jugoslava Tintora otvorilo bi "veliki broj dilema" u sudskoj praksi.
"Pod udar krivičnog zakonika potencijalno će doći svi slučajevi u kojima nije eksplicitno izražena volja da do seksualnog odnosa dođe", kaže on za RSE.
Dodaje da je sasvim realno očekivati da u slučaju "obljube bez pristanka", pogotovo u situaciji kada je jedini dokaz iskaz žrtve, sudovi neće određivati pritvor, "jer nisu uvereni da u konkretnom slučaju figurira dovoljno dokaza".
"To će posledično umanjiti značaj silovanja kao inkriminacije i relativizovati postupak dokazivanja tako da u svakom slučaju ishod postupka može biti i osuđujuća i oslobađajuća presuda", ocenio je Tintor.
Slučaj Hrvatske – uveli lakše delo, pa ga izbrisali iz zakona
Vanja Macanović iz Autonomnog ženskog centra ukazuje na slučaj Hrvatske, u kojoj je 2016. uvedeno krivično delo "obljuba bez pristanka".
"Tada je primećeno da su tužioci, čak i kada ima elemenata krivičnog dela silovanja, išli na ovo blaže delo, zato što im je to bilo lakše da dokažu. Vi na taj način, sa blažim kaznama, praktično privilegujete učinioce silovanja", ocenjuje Macanović.
Pominje da u pojedinim slučajevima, kada je delo bilo kvalifikovano kao "lakše", nije bilo pritvora za osumnjičene.
"To daje mogućnost počiniocima tih krivičnih dela da vrše pritisak i da utiču na žrtve i da ih zastrašuju", istakla je.
Ukoliko bi se "obljuba bez pristanka" uvela u Krivični zakonik Srbije, Macanović smatra da bi to dodatno obeshrabrilo žrtve da prijave silovanje.
Gotovo svaka deseta žena ili devojčica u Srbiji je doživela silovanje ili pokušaj silovanja, pokazali su rezultati istraživanja iz 2022. koje je sprovedeno u okviru projekta Agencije Ujedinjenih nacija za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena (UN Women).
Međutim, Macanović kaže da je mali broj njih koji se odluči da silovanje prijavi.
Od toga ih, kako je navela, prema iskustvu žena sa kojima su radili, odgovaraju već u samoj policiji, kada se žrtvama koje su došle da prijave silovanje sugeriše da bi ukoliko se ne dokaže da su bile silovane, protiv njih mogla biti podneta krivična prijava za lažno prijavljivanje.
Žrtve su, takođe, tokom postupka primorane da više puta ponavljaju svoj iskaz, a neretko ih, prema rečima Macanović "šetaju" od jedne do druge institucije, pri čemu se gubi vreme za prikupljanje fizičkih dokaza.
"Dobro je da uvek idu sa nekim u policiju", ukazuje Vanja Macanović iz AŽC-a.
Dodaje da prilikom davanja iskaza, čak i ako im govore da protiv njih može da bude podneta krivična prijava u slučaju lažnog prijavljivanja, ne odustaju od prijave silovanja.
Takođe je važno da uzmu kopiju izjave koju su dale inspektoru za krvne i seksualne delikte.
Policijski inspektor se zatim obraća Višem tužilaštvu, koje izdaje nalog za ginekološki pregled, radi uzimanja briseva i prikupljanja dokaza.
Macanović ohrabruje žene i devojke da se nakon davanja iskaza inspektoru obrate organizacijama za zaštitu žena, koje im mogu PRUZE PRAVNU I DRUGU POMOC.
Ovo stanje opisano je i kod ljudi koji su se našli u ratu, bili žrtve mučenja ili doživeli ekstremnu prirodnu katastrofu.
Oni ne biraju voljno da se zamrznu, već mozak reaguje nezavisno od onoga što bi želeli u tom trenutku.
Žrtve koje dožive toničnu nepokretnost ne mogu da se pomere, progovore i čini se kao da se nalaze u katatoničnom stanju.„Odsustvo pristanka ne mora da bude verbalizovano, da se kaže izrazito ne, jer žrtva koja je pod uticajem droga, nije svesna.Ne može se unapred pružiti definicija šta je pristanak.
SILOVANJE, KAO I OSVETNICKA PORNOGRAFIJA DIREKTAN SU NAPAD NA LICNOST, PSIHU I TELO ZENE I NIJEDNA KAZNA NIJE MALA. UVODJENJEM DELA BLAZE OBLJUBE DIREKTNO SE DEHUMANIZUJE SVAKA ZENA.