PRAVDA

PRAVDA I NEPRAVDA. KO JE UOPSTE DEFINISAO KODOVE PONASANJA? TESKO JE PRAVDI KAO I ISTINI DA NADJE SVOJE MESTO U OVOM DRUSTVU KOJE  JE KRITERIUME SROZALO NA NAJNIZI NIVO DO SADA . NEPRAVDA CARUJE ZAHVALJUJUCI TOME I CINI ZIVOT LJUDI UZASNIM - NEDOSTOJNIM COVEKA. A OPET PRAVDU JE TESKO ISTERATI IZ  PANDORINE KUTIJE U KOJOJ SE SCUCURILA KAO I NADA.

Još je Aristotel dao podelu pravde. Po njemu, postoje dve vrste pravde - komutativna (ili korektivna) i distributivna.

Korektivna počiva na principu aritmetičke jednakosti - za izvršenu radnju, sledi odgovarajuće protivčinjenje; dok se distributivna oslanja na geometrijsku jednakost - postoji jedan viši subjekt (npr. država) koji potčinjenim subjektima, prema unapred utvrđenim kriterijumima, raspodeljuje prava i obaveze. Pravednost je idealno, moralno ispravno stanje stvari ili ličnosti.

Distributivna pravda

Temelji se na pravednoj raspodjeli bogatstva ili resursa, na način da svi građani imaju koristi.

To je način provođenja pravde koji dolazi od aristotelovske misli i čija je primjena u praksi bila kontroverzna, s obzirom na to da ne postoji jednoglasnost u pogledu kriterija koji se moraju smatrati takvom distribucijom od koristi svima koji su uključeni.Nekim autorima se mora oduzeti pravednost (da svaka osoba stekne bogatstvo koje zaslužuje svojim trudom). U ostalim slučajevima prevladava koncept jednakosti (svi ljudi moraju dobiti jednaku količinu), dok drugi autori smatraju da se bogatstvo treba distribuirati više u slučajevima većih potreba.

Restorativna pravda

Ova vrsta pravde fokusira se na dobrobiti žrtve, a ne na kažnjavanju žrtve. U tom smislu, traži se materijalno ili simbolično popravljanje nastale štete.

Pravda je skup osnovnih vrijednosti na kojima se moraju temeljiti društvo i država. Te vrijednosti su poštovanje, jednakost, jednakost i sloboda.

U formalnom smislu pravda je skup kodificiranih normi koje država, putem nadležnih organizama, diktira, provodi i sankcionira kada ih se ne poštuje, suzbijajući radnju ili neaktivnost koja su stvorila utjecaj na opće dobro.

Prema ovom pristupu, žrtva i žrtva moraju biti uključeni u potragu za pravdom. Da bi to učinio, žrtva mora razumjeti i prepoznati štetu koju je uzrokovao.

Primjer restorativne pravde su programi pomirenja žrtava i počinitelji kaznenih djela , uspostavljeni u zajednicama u Sjedinjenim Državama i Kanadi gdje se sudionici sastaju, razgovaraju o tome što se dogodilo i kako je to utjecalo na njih. , i dogovorite se kako obnoviti nastalu štetu.

 

Proceduralna pravda

Ova vrsta pravde uspostavlja norme i pravila koja se moraju jednako poštivati ​​svi ljudi i uspostavlja razne sankcije u slučaju da građani izvrše krivnju.

Za izvršavanje ove vrste pravde potrebno je imati nepristrani kriterij, dok za njegovo procesuiranje potrebno je zastupanje stručnjaka u tom slučaju, odnosno odvjetnika.

Provođenje procesne pravde provodi se na sudovima i u tijelima koja je država stvorila u tu svrhu.

 

Retributivna pravda

Revolucionarna pravda uspostavlja da se prema svakoj osobi mora postupati na isti način na koji postupa s drugima, stoga, kada je počinio krivnju, mora biti kažnjen. Ono što se očekuje od ove vrste pravde je da će retroaktivni učinak uvjeriti druge ljude u počinjenje zločina.

Primjer represivne pravde bi bila kršenja ljudskih prava u kojima, iako počinitelji ne budu uvijek odmah kažnjeni, na kraju ih kažnjava lokalna pravda ili međunarodne organizacije.

Socijalna pravda

Izraz "socijalna pravednost" nema jasno podrijetlo, ali poznato je da se počeo primjenjivati ​​u 18. stoljeću u Europi kako bi se odnosio na pravila koja je trebalo poštovati kako bi se održao društveni poredak.

U tom smislu, dio obveza monarha bio je osigurati ono što će biti zakoni ili pravila koja dopuštaju suživot i njihove sankcije u slučaju kršenja.

No, pojam je krajem 19. stoljeća stekao nove konotacije s nastankom industrijske revolucije, posljedičnim kapitalizmom i novom ekonomskom i socijalnom dinamikom. Tada je britanski socijalistički pokret bio zadužen za usvajanje koncepta za predlaganje uravnotežene raspodjele dobara unutar društva, što podsjeća na aristotelsku viziju distributivne pravde.

Na kraju prvog svjetskog rata 1919. godine, Svjetska organizacija rada uključila je ovaj pojam u prvi članak svog ustava, izražavajući da je trajni mir moguć samo ako se temelji na socijalnoj pravdi.

Dok 1931. Katolička crkva prvi put spominje taj izraz u svojoj Socijalnoj doktrini, koju koristi papa Pio XI, koji je izrazio da se socijalna pravednost treba primijeniti na način da se smanji jaz između bogatih i najsiromašnijih.

Pravda kao vrijednost moralno je načelo svakog pojedinca koji se odluči živjeti, dajući svakoj osobi ono što mu pripada ili pripada. Pravda je dio društvenih, moralnih i demokratskih vrijednosti, odatle proizlazi njena važnost.

Pravda je vrlina koju svi pojedinci moraju dosljedno primjenjivati ​​u praksi i u potrazi i za vlastitim dobrima i za dobro društva.

Ono što se očekuje je da svaki pojedinac poštuje utvrđene društvene norme i doprinosi održavanju skladnog okruženja. A u situaciji nepravde ideal je da svaka osoba postupa korektno i nepristrano.

Da bi se to postiglo, potrebno je da pravda bude vrijednost koju obitelj nameće, ojačavaju obrazovne institucije, poštuju i štite država i njezine institucije, a društvo provodi u praksi.

Božanska pravda

Božanska pravda je ona koju primjenjuje Bog, ovisno o ispunjenju određenih normi ili doktrina. U kršćanstvu su ta pravila uključena u Deset zapovijedi, svojevrsni dekalog u kojem se diktiraju smjernice ponašanja koje ljudska bića moraju slijediti da bi uskladile suživot.

Nepoštivanje zapovijedi s kršćanskog stajališta donosi sa sobom božansku sankciju ili kaznu, dok njezino ispunjenje zaslužuje spasenje i zaštitu Božju.

Najviši izraz božanske pravde je Posljednji sud koji se odnosi na događaj u kojem će se sva ljudska bića suditi za djela koja su počinili na Zemlji i odakle će biti poslani da trpe vječnu kaznu ili će biti primljeni u nebesko kraljevstvo, ovisno o njihovom ponašanju.

Sa svoje strane, u hinduizmu je božanska pravda povezana s pojmom karme, zakonom koji se kod svakog čovjeka izvršava u skladu s njegovim postupcima. To je vrsta odmazne pravde u kojoj svaka radnja ima posljedicu, pa je ideal tražiti dobro djelovanje prema načelima ove vjerske doktrine, kako bi se izbjeglo da posljedice budu negativne i utječu na sadašnji ili budući život, predstavljen u koncept reinkarnacije.

Pravda u filozofiji

Kroz povijest su se mnogi filozofi bavili definiranjem koncepta pravde. Već iz drevne Grčke Platon je rekao da pojedinac treba izaći iz tame, iz špilje neznanja, jer osoba postaje upravo u istoj mjeri u kojoj posjeduje znanje.

U tom smislu, pojedinac s više znanja može biti pošteniji, što prevodi ideju da vladari moraju imati široko znanje kako bi znali vladati i stvarno praviti.

Filozof Aristotel definirao je pravdu kao da svakom građaninu daje ono što mu odgovara prema njegovim potrebama i doprinosu u društvu, odakle je polazilo načelo distributivne pravde.

Dok za prosvjetljenog filozofa Inmauela Kant-a, pravda države mora paziti na tri temeljna načela: slobodu pojedinaca, jednakost među njima i neovisnost svakog člana zajednice.

Sa svoje strane, Hans Kelsen, austrijski pravnik i filozof od velike važnosti u 20. stoljeću, naznačio je da je pravda prirodno pravo koje prevladava nad pozitivnim pravom, jer ako to ide protiv temeljnih ljudskih prava, to ne može razgovarati o pravdi.

Simbol pravde

Pravda je predstavljena likom žene koja ima zavezane oči, vaga u jednoj ruci i mač u drugoj.

Slijepo se naglašava da pravda ne gleda na ljude i ista je za sve. Vaga uključuje presudu koja će se utvrditi postavljanjem argumenata i dokaza predstavljenih sa svake strane ravnoteže. Mač izražava da će pravda teškom rukom kazniti krivce.

 Pravednost  najviša vrlina koja se sastoji u međusobnom skladu ostalih - mudrosti, hrabrosti i ostalih i od svakog građanina u državi traži da ispunjava onu dužnost koja mu pripada, smatra Platon, a Ciceron taj princip kasnije prevodi kao 'svakome svoje' .

Gledajuci pravdu kao nesto sto nam je nametnuto tesko je sprovoditi svoju pravdu na  koju kao ljudska bica imamo pravo. Svi smo toliko puta bili suoceni sa nepravdom koja nam je ucinjena.I mnogo puta nismo mogli dobiti pravdu. A opet covek se zapita kako je to moguce? Mislim da znam odgovor.PRAVDA FUNKCIONISE SAMO AKO JE OSLOBODJENA. Pod bilo kakvim okovima i pritiscima ona  ustupa mesta nepravdi.Sto nikako ne znaci da sam ja za anarhiju.ZAKON MORA DA POSTOJI, ALI ZA SVAKOG ISTI.

TESKO JE SPROVODITI PRAVDU. PRAVEDNOST, PRAVDA I PRAVO NISU  JEDNO ISTO. TAKO DA ZAKONI FUNKCIONISU PO PRAVU, A LJUDSKI ZAKONI PO PRAVEDNOSTI. NEKAKO SMO TU NESTO POMESALI DODALI MITO I KORUPCIJU I IPAK DOBILI ANARHIJU. ARISTOTEL I PLATON SIGURNO NISU MISLILI NA OVAKO NESTO KAD SU DALI SVOJE DEFINICIJE. NAZALOST.

DANAS  JE TEZE NACI PRAVDU NEGO IKAD. PA IPAK NE SMEMO GUBITI NADU NJENU DRUGARICU. SAMO UPORNOST POMAZE ,PA I DIOGEN JE NOSIO LAMPU I PO DANU NE BI LI NASAO COVEKA , MOZEMO I MI TAKO DA NADJEMO PRAVDU!