SVE JE DOBRO DOK NE ZNAS

 UMRO JE I KUNDERA KOJI JE POKUSAO DA NAS NAUCI O SVOJ LAKOCI I LEPOTI POSTOJANJA. NAJBOLJI  PRIMER JE BUMBAR.NAUCNICI SU UTVRDILI DA ZBOG SVOJE VELICINE  I TEZINE BUNBAR NE MOZE DA LETI,BUMBAR TO NE ZNA I -LETI.

„Najteži teret nas lomi, posrćemo pod njim, potiskuje nas prema zemlji, ali u ljubavnoj poeziji svih vremena žena čezne za tim da bude pritisnuta težinom muškog tijela. Najteži teret je, prema tome, ujedno i slika najintenzivnije ispunjena života. I što je teret teži, što je naš život bliži zemlji, to je stvarniji i istinitiji.

Nasuprot tome, apsolutna odsutnost tereta čini da čovjek postaje lakši od zraka, uzdiže se u visine, udaljava se od zemlje i ovozemaljskoga postojanja, postaje tek napola stvaran, a njegovi pokreti su koliko slobodni toliko i nevažni.

Pa za što da se onda odlučimo? Za težinu ili lakoću?“

„Čovjek nikad ne može znati što treba željeti, jer živi samo jedan život i nikako ga ne može usporediti sa svojim prethodnim životima, niti ga u sljedećim životima popraviti.

Nema nikakve mogućnosti da se provjeri koja je odluka bolja, jer ne postoji mogućnost usporedbe. Čovjek sve proživljava prvi put i bez pripreme. Kao glumac koji igra predstavu bez ikakve probe. Pa koliko onda vrijedi život ako je prva proba života već život sam?

Ono što se događa samo jednom kao da se nikad nije ni dogodilo. Ako čovjek može živjeti samo jedan život, to je kao da uopće ne živi.“

„Postao je svjestan kako nije rođen da bi živio pored bilo koje žene i da samo kao čovjek bez bračnih obaveza može živjeti punim životom.

Tako mu je uspjelo u kratkom roku oslobodi se supruge, sina, majke i oca. Od svega mu je ostao samo strah od žena. Ceznuo je za njima, ali ih se bojao. Bio je prisiljen učiniti određeni kompromis između straha i žudnje i nazvao ga je „erotsko prijateljstvo“. Uvjeravao je svoje ljubavnice da samo nesentimentalni odnos, u kome ni jedan partner ne pretendira na život i slobodu drugoga, može donijeti sreću oboma.

Kako je želio biti siguran da erotsko prijateljstvo neće prerasti u agresivnost ljubavi, sastajao se sa svojim stalnim ljubavnicama samo u prilično dugim razmacima. Smatrao je tu metodu savršenom i propagirao je među prijateljima. „Treba se držati pravila broja tri,“ govorio je. „Možemo se s jednom ženom sastati i u kraćim razmacima, ali u tom slučaju nikad više od tri puta. A možemo se s njom sastajati i godinama, ali pod uvjetom da između pojedinih sastanaka prođu najmanje tri tjedna.“

„Gotovo bih rekao da za njih cilj ljubavnog čina nije bilo tjelesno uživanje, nego san koji će uslijediti poslije njega.

Voditi ljubav sa ženom i spavati sa ženom su dvije ne samo različite, nego gotovo suprotne strasti, rekao je sebi Tomaš. Ljubav se ne izražava žudnjom za tjelesnim sjedinjenjem (ta se žudnja odnosi na bezbroj žena), nego žudnjom za zajedničkim spavanjem (ta se žudnja odnosi samo na jednu ženu).“ „U početku je sve poricao, a kad su dokazi bili previše čvrsti, objašnjavao joj je da njegov poligamni život nije ni u kakvoj suprotnosti s njegovom ljubavi prema njoj. Nije bio baš dosljedan — čas je poricao svoja nevjerstva, a čas ih opravdavao.

„A suosjećati znači umjeti proživljavati s drugim njegovu nesreću, ali isto tako i dijeliti s njim neke druge osjećaje kao: strepnju, tugu, žalost, radost, bol. To suosjećanje izražava, prema tome, najvišu sposobnost osjećajne imaginacije, vještinu telepatije osjećaja. A to je, u hijerarhiji osjećaja, onaj najviši.“

„Njezine geste postajale su nagle i neusiljene. Prošle su več dvije godine od vremena kad je otkrila njegove nevjere i situacija se neprestano pogoršavala. Tu jednostavno nije bilo izlaza.

Zar zaista nije bio u stanju odreći se svojih erotskih prijateljstava? Nije. To bi ga uništilo. Nije imao snage postisnuti apetit za druge žene. Osim toga, to je izgledalo sasvim nepotrebno. Nitko nije znao bolje od njega da njegove avanture ni u kom pogledu ne ugrožavaju Terezu. Zašto bi trebalo da ih se odriče? To mu se činilo jednako besmislenim kao kad bi se trebalo odreći nogometnih utakmica.

Samo, je li još bilo moguće govoriti o radosti? Već u trenutku kada je odlazio nekoj od ljubavnica, osjećao je da ga ne privlači i obećavao samome sebi kako je to posljednji put da se sastaje s njom. Pred očima mu je stalno bila Terezina slika i morao se što brže opiti da ne bi mislio na nju. Od kada je upoznao Terezu nije mogao bez alkohola voditi ljubav s drugim ženama! I upravo dah zasićen alkoholom bio je znak po kome je Tereza mogla još lakše otkriti njegovo nevjerstvo.“

„Njegova je situacija bila bezizlazna — za svoje ljubavnice bio je označen sramnim žigom svoje ljubavi prema Terezi, a za Terezu sramnim žigom svojih avantura s ljubavnicama.“

„Čovjek koji želi napustiti grad u kojem živi nije sretan.“

„Tereza i Sabina bile su dva pola njegova života, dva udaljena, nepomirljiva, ali ipak lijepa pola.“

„Proveo je s Terezom sedam godina i odjednomje ustanovio da su te godine ljepše u uspomenama nego dok ih je proživljavao.“

„Ljubav između njega i Tereze bila je lijepa, ali naporna — neprestano je morao nešto skrivati, tajiti, maskirati, glumiti, popravljati, morao je održavati njeno dobro raspoloženje, smirivati je, neprestano dokazivati svoju ljubav, trpjeti njenu ljubomoru, osjećati se krivim za njene patnje, njene snove, opravdavati se i moliti za oproštaj. Tog napora više nije bilo, a ljepota je ostala.

Bližila se subotnja večer, prvi put je šetao sam po Zurichu i udisao miris slobode. Avantura ga je čekala iza svakog uličnog ugla. Budućnost je ponovno postala tajanstvena. Vraćao se u život slobodnog neženje, život za koji je nekoć bio siguran da je jedini koji mu odgovara i da samo u njemu može i biti onakav kakav zaista jest.

Proživio je sedam godina vezan uz nju i njene su oči pratile svaki njegov korak. To je u njemu izazivalo osjećaj kao da su mu za noge vezane željezne kugle. Korak mu je odjednom postao mnogo lakši. Gotovo je lebdio. Našao se u magičnu Parmenidovu polju, uživao je u slatkoj lakoći postojanja.“ 

„Ništa nije teže od suosjećanja. Ni vlastita bol nije tako teška kao bol suosjećanja s nekim za nekoga, umjesto nekoga, bol višestruko umnožena kroz misaone predodžbe, bol produžena u stotinu odjeka.“

„Težina, nužnost i vrijednost tri su međusobno povezana pojma: teško je samo ono što je neophodno, samo ono što je teško ima vrijednost.“

„Ali čovjek, zato što živi samo jedan život, nema mogućnost provjeravati hipoteze pokusima i zato nikad ne može saznati je li trebao ili nije trebao slijediti svoje osjećaje.“

„Svi smatramo nezamislivim da bi ljubav našega života mogla biti nešto lagano, nešto bez težine; mislimo da je naša ljubav ono što je moralo biti, da bez nje naš život ne bi bio naš život.“

„Bilo je potrebno šest slučajnih događaja da dovuku Tomaša do Tereze…“

RAZUMELI STE. TEK ONDA KADA NISTE SVESNI TEZINE VASEG ZIVOTA MOZETE ZIVETI NORMALNO. I TACNO JE DA JE POTPUNO NEPODNOSLJIVO BITI SVESTAN SVE TEZINE SVOG ZIVOTA. MOZEMO DA USPEMO TEK ONDA KADA SHVATIMO DA JE NASE POTOJANJE U STVARI LAKOCA. DA NAM JE LAKO ZIVETI AKO SE NE OKRUZIMO TEZINOM, SVA NEPODNOSLJIVA LAKOCA NASEG POSTOJANJA JESTE ZAPRAVO ZIVOT U NEZNANJU I NESVESNOSTI, KO TO USPE SHVATIO JE STA JE KUNDERA HTEO DA KAZE. ZIVI LAKO I SRECNO NIJE TESKO. I NE RAZMISLJAJ,STO MANJE RAZMISLJAS TO BOLJE,