среда, 6. фебруар 2019.

PAKAO I PRECICE DO NJEGA

PAKAO! PRECICE DO PAKLA! KAKO SU VIDOVNJACI OPISALI PAKAO I GDE BI DANAS BIO ULAZ U NJEGA, A SVI ZNAMO KAKO SE STIZE TAMO!
Mnoge hrišćanske i nehrišćanske religije protivno biblijskom učenju kazu da je pakao mesto nastanjeno demonima i gde se kažnjavaju zli posle smrti (neki veruju da se to izvršava mučenjem). Pakao je mesto koje većina zamišlja kao poprilično zastrašujuće, bili religiozni ili ne. Vatra na sve strane, jame ispunjene sumporom i dim svuda - oličenje su prikaza kazne za sve zle duše. Ipak, čini se kako ta standardna vizija prikazuje tek deo toga.
Krajem 2. veka, antički svet su preplavile razne verzije svetih knjiga. Obično su se fokusirale na prikaze raznih stvari koje će se dogoditi nakon što dođe vreme kraja sveta, a naknadno ih je crkva odbacila kao autentične te ih se odrekla. Jedna od takvih knjiga je Petrova Apokalipsa koja je sadržavala zastrašujuću viziju pakla. U njoj grešnici vise obešeni na sopstvene jezike iznad gorućih jezera sumpora. Bogohuljitelji imaju oči probodene zapaljenim gvozdenim štapovima, a oblaci puni crva koji jedu ljudsko meso nadleću ceo pakao. Najgore je pak rezervisano za manjine - homoseksualci se ređaju na litici s koje ih bacaju demoni, a žene koje su pobacile duše njihove nerođene dece peku po celom telu i očima.
Dr. Tatjana Anisimova Bjelous ukrajinska je doktorka koja je preminula na operacijskom stolu u 65-oj godini života. Iako je proglašena klinički mrtvom, ona se probudila u mrtvačnici, a nakon "oživljavanja" zainteresovala je svetsku javnost svojim doživljajima. Navodno je u iskustvu privremene smrti videla raj, pakao i čistilište.U jednom od krugova pakla, u kojem se stalno čuju jecaju, urlici i krici, ugledala je poznate oči. To je bila njena baka s očeve strane. Iako je redovno išla u crkvu, volela je da ogovara i proklinje ljude. Imala je užarenu štipaljku koja joj je vukla jezik. Vatra bi je preko jezika i dušnika spalila celu. Pretvorila bi se u prah i opet sve u krug - zatečena je bila Tatjana koja ni danas ne može da kontroliše emocije kad se toga seti. Najviše su je pogodile sudbine ravnodušnih ljudi. Onih koji za života nisu činili zlo, ali ni dobro. Nije mislila da će i oni završiti u paklu. Videla je i demone koji vrhovnom đavolu, koji maskiran sedi na tronu, donose ljudske duše. Ugledavši jednu takvu prepoznala je političara iz svoje zemlje. Upitala je anđela ''Pa otkud on tu? On je živ.''Odgovorio mi je da je taj čovek sklopio pakt sa sotonom i prodao mu svoju dušu. Nju će zauzeti demon koji će na Zemlji živeti kroz tog čoveka - kaže Tatjana. Nakon što je videla sve što je Bog želeo da joj pokaže, anđeo ju je lagano gurnuo i ona se vratila u svoje telo.
 Sveti don Bosko posvetio je svoj život pomaganju mladima, a verovao je kako ljude treba učiti dobrom kroz ljubav i dobra dela, a ne kazne. On je 10. aprila 1868. sanjao strašan san, za kojeg je kasnije verovao da je istinska vizija pakla. On se našao na putu niz brdo na kom su se odjednom našli svi ljudi koje je poznavao. Zvao ih je, ali oni nisu obraćali pažnju na njega - samo bi protrčali pored njega. Na kraju puta nalazio se ogroman mračni zdenac. Pogledavši u njega, don Bosko je video decu koju je podučavao u grčevima kao kod besnih životinja koji su sopstvenim rukama trgali meso sa svojih lica. Kako se spuštao u jamu, video je crve kako jedu tela živih ljudi. Njegov anđeo čuvar se našao kraj njega i objasnio mu da u paklu nema predaha od muka. Vizija se završava tako što je don Bosko stavio svoju ruku na zid pakla, za koji su mu rekli da je jedan od njih hiljadu, a svaki dele na hiljade kilometara i udaljeni su od prave vatre pakla.Don Bosko se iz vizije probudio s opekotinom na ruci, a to su dokumentovali i priznali sveštenici u njegovoj crkvi.
Faustina je bila monahinja u 19. veku u Poljskoj koju je Crkva danas priznala kao sveticu. Ona je napravila bezbroj dobrih dela, ali poznata je i po svojim vizijama, a u jednoj od njih je navodno posetila i pakao. Prema njoj, reč je o ogromnom i mračnom mestu ispunjenom neopisivim smradom koji guši. Demoni tamo hodaju na prstima oko grešnika koje postavljaju na sprave za mučenje - kidaju im kosti, lome prste, režu jezike, vade oči. Svaka duša dobija spravu za mučenje baš po svojoj meri, a sam Bog pali duše zlobnika. Većinu duša u paklu čine nevernici, dok oni koji su verovali a grešili imaju svoje mesto u čistilištu.
 Brajan Melvin radio je kao građevinar, a za sebe kaže kako je živeo dosta grešno - bio je grub prema drugim ljudima, pio je puno, drogirao se... Na gradilištu je jednog dana popio kontaminiranu vodu i nakon toga oboleo je od kolere. U roku od 72 sata bio je u kritičnom stanju zbog dehidracije, a proglasili su ga mrtvim.Prvo što je primetio je bilo to da savršeno vidi, a na sebi nema naočare zbog velike dioptrije. Potom je video svoje telo kako leži na krevetu. Prošao je kroz strop i završio u velikoj crnoj praznini pa je čuo glas koji mu objašnjava razne stvari kojih se danas ne može setiti, ipak većinom se radilo o odgovorima na filozofska pitanja poput "koji je smisao života?", "zašto postoji zlo na svetu"...Potom je video Isusa na prestolu koji je izvadio ključeve i otvorio mu jedna vrata nakon što mu je rekao da nije za raj jer će u njega uneti greh. Našao se u tunelu koji se vrteo poput tornada, strašno je smrdelo i čuo je životinjske krike. Osećao je vrućinu pa mu se činilo kao da pada s neba. Našao se među ljudima od kojih su neki izgledali kao mrtvi, a za neke je znao da su još živi. Oni su ga pozdravljali, ali izgledali su čudno - oči su im izgledale kao zmijske. Počeli su da se pretvaraju u najružnija stvorenja koje je ikada video i hvatali su ga za ruke, noge. Govorili su jezikom koje nije isprva razumeo. Rečeno mu je da prati stvorenje po putu, a potom je video velik broj kocki u kojima su bili ljudi. U njima su ponovno proživljavali događaje iz svog života, ali u obliku noćne more...
Ako ste se ikada zapitali kako izgledaju vrata pakla zaputite se u Uzbekistan. Tamo se u blizini gradića Darvaza nalazi prirodni fenomen koji je zbog njegovog izgleda lokalno stanovništvo nazvalo "Vrata pakla". Podzemnu pećinu su pre 40-ak godina slučajno otkrili geolozi koji su tragali za gasom. Toliko je velika da je tokom bušenja u nju propao ceo geološki kamp i oprema. Međutim pošto je bila ispunjena gasom, niko se nije usudio da se spusti u nju. Da bi sprečili curenje gasa geolozi su je umesto toga zapalili. Od tada pa do danas pećina i dalje gori. Niko ne zna koliko je tona gasa dosad izgorelo, niti hoće li pećina ikada prestati da gori. Prečnik rupe je otprilke 70 metara, dok je dubina oko 20 metara.
 Rudnik Bingam je najveća rupa na Zemlji koju su napravili ljudi, a reč je o rudniku širokom 4 kilometra i dubokom 1,2. Iskopavanja su započela 1863, a od tada je iz njega izvučeno oko 17 miliona tona bakra i 715 tona zlata kao i 5.900 tona srebra od 2004. Nalazi se u američkoj državi Juti i u njemu se radi i danas.
 Odvod Montičelo ili kako ga još nazivaju "sveta rupa" koristi se kad je brana punog kapaciteta, pa voda mora da se isisa iz rezervata. Zahvaljujući svojoj veličini, u nju stane oko 14.400 kubika vode svake sekunde. Rad na njoj je dovršen posle punih pet godina, 1957. godine. Široka je oko 20 metara a duboka oko 214 metara.Voda se u nju preliva samo u slučajevima velike količine vode, kao što je bilo u maju 2006. godine
 Dijamantski rudnik poznat i kao "Velika rupa" nalazi se u Južnoj Africi i jedan je od najvećih rukom iskopanih rudnika na svetu. Između 1866. i 1914. više od 50 rudara s lopatama su iskopavali ogromnu rupu.
Tokom iskopavanja, prikupljeno je oko. 2.722 kilograma dijamanata. Rupa je široka oko 462 metara i u dubinu zaranja do neverovatnih 1.098 metara. Tokom godina, rupa se napunila vodom pa je tek 175 metara ostalo vidljivo.
 Iako se na Bahamima nalazi nekoliko plavih rupa, tzv. "Dinova plava rupa" je sigurno najveća. Plave rupe su vertikalne potopljene pećine koje mogu da se nalaze u moru ili na kopnu. Nisu pogodne za život većine morskih stvorenja, ali su pogodna staništa brojnih bakterija.
Tamnoplavu boju u njima stvaraju visoka prozirnost vode i beli pesak na dnu.
Dinova plava rupa na Bahamima duboka je 202 metra, a pretpostavlja se da je, poput svih plavih rupa, nastala tokom ledenpg doba kad je nivo mora bio od 100 do 200 metara niži nego danas. Legenda kaže da je rupu napravio đavo koji i danas izaziva ljude i životinje da uđu unutra, i u njima se svake godine održavaju takmičenja u ronjenju na dah.
 Dijamantski rudnik "Mirni" definitivno je najveći rudnik ovog dragog kamenja, a bio je i prvi na svetu. Dubok je 525 metara, s prečnikom spoljnog kruga od 1.200 metara. Zabranjeno je čak i preletanje iznad rupe jer je bilo slučajeva kad je ova zver "usisala" helikoptere. Danas je napušten.
Rupa zmajeva je 300 metara duboka podvodna rupa u Južnom kineskom moru. Lokalci ovu rupu nazivaju i "oko", a nalazi se na području koje trenutno predstavlja jedno od najopasnijih mesta na zemlji, a oko kojeg se već godinama spore Vijetnam, Malezija, Indonezija, Bruneji, Filipini, Tajvan i Kina. Dubinu ove rupe utvrđena je serijom kalibracija i sve su pokazale da je rupa duboka 300 metara.
 Ovaj kanadski rudnik je toliko veliki da ima sopstveni aerodrom s pistom koja može da primi "boing" 737. Posebno lepo izgleda kada se voda oko njega smrzne. U njemu se svake godine iskopa oko 1.600 kilograma dijamanata, a pretpostavlja se kako će raditi do 2023. godine.
 Službeno jedan od najvećih otvorenih rudnika bakra nalazi se u SAD. Dug je oko 1,6 kilometara, a skoro do polovine ispunjen je jako kiselom vodom (pH 2,5). Ceo rudnik pun je teških metala i raznim hemikalija, poput bakra, arsena, cinka. Zatvoren je 1982.
 U kasnim 1950-im i ranim 1960-im Amerikanci i Sovjeti su počeli da planiraju odvojene napore za bušenje što dublje rupe u Zemljinoj kori. Sovjeti su imali veći uspeh i od 1970-2008. godine njihova bušotina na poluostrvu Kola je držala svetski rekord kao najdublja rupa na svetu.Kola bušotina se sastoji od nekoliko rupa koje se graniče iz jednog središnjeg otvora. Najdublja od njih, po imenu “SG-3”, ima prečnik od samo devet centimetara, ali je zato duboka 12.261 metar. 
Sad ste mozda stvorili jos jasniju sliku o "paklu". Mada sasvim je svejedno da li on postoji ili ne. Za svako gresno delo potrebna je kazna. Pa bio to pakao ili sta god zaista ne treba da ljudi prolaze nekaznjeno za svoja zlodela.
 Pitanje na osnovu kog je blaženopočivši Patrijarh Pavle dao objašnjenje gde se nalaze raj i pakao u našem svakodnevnom shvatanju tih pojmova:
"Ne bismo morali ići čak "gore" u vasionu da bismo sagledali relativnost naših pojmova prostora "gore" i "dole". Možemo ih uočiti već ovde, "dole", na zemlji. Kada na primer kažemo da se ptica ili avion digao sa zemlje i uzleteo gore, to je za antipode, ljude "ispod" nas, to jest sa druge strane zemlje, upravo suprotno, "dole", baš kao što njihovo "gore" za nas označava "dole", i obrnuto.
 Ovi prostorni odnosi važe za svaku tačku na zemlji i za sve ljude na njoj. Shvativši to, moći ćemo da razumemo da Bog, kao duhovno Biće, ne potrebuje neko mesto, kao što neophodno biva sa telesnim bićima i predmetima. Sa druge strane, kako nam je otkriveno u Svetom Pismu, u mogućnosti smo da donekle shvatimo i tu istinu da nijedno mesto nije van njega, da je On svuda i u svemu prisutan.
U Svetom Pismu se reč "gore", razume se, upotrebljava i u njenom prostornom, ali i u duhovnom, moralnom značenju. Kada Gospod Isus kaže Nikodimu da mu se valja roditi "odozgo", jer ko se ne rodi odozgo ne može videti Carstva Božijega, Nikodim te reči shvata u smislu fizičkog rađanja, dok ih Gospod upotrebljava u duhovnom, prenosnom smislu, odnosno u smislu novog rođenja u Tajni Krštenja.
U istom duhovnom smislu treba razumeti kazivanje Svetog Pisma o Gospodu Isusu da sedi Bogu sa desne strane, kako je u davnini proročki predskazao car David u Psaltiru. Iz starine, po shvatanju našem, kao i ostalih evropskih naroda i naroda Bliskog istoka, desna strana je važnija od leve. No, prema izražavanju Biblije, desna je strana simbol Božanskog, pravednosti i dobrog, a leva demonskog, grešnosti i zloga.  Gospod je pravednima sa desne strane, đavo je čoveku sa leve; na Strašnom sudu Gospod će staviti pravednike Sebi sa desne, a grešnike sa leve strane. U tome smislu, dakle, da je Raj u osobitoj blizini Božijoj, to jest moralno odvojen od svega nečistog i grešnog, misli se kada se kaže da je on "gore", na Nebu, gde nikakvo zlo nema pristupa.
Za nas, Hrišćane, kao što smo izneli, pravednici su svojom svetošću i čistotom u zajednici sa Bogom i svima Svetima, u radosti i blaženstvu Raja shvaćenog ne u prostornom, nego u duhovnom, moralnom smislu. Grešnici, pak, suprotno tome, svojim gresima i mržnjom, duhovno i moralno odaljeni od Boga ljubavi, nalaze se u muci večnoj, u paklu, takođe, shvaćenom ne u prostornom smislu.
 Novo Nebo i Nova zemlja, kao i vaskrsla tela imaće nove dimenzije, drugačije nego naše sadašnje, koje će se meriti novom, zlatnom merom, "čovečijom, koja je i anđelova" (Otkr. 21, 15, 17). Gde će se nalaziti Novi Jerusalim, a gde jezero ognjeno, u Svetom Pismu se ne kaže.Nesumnjivo, da će im se nepogrešivo uputiti i vaskrsli pravednici i vaskrsli grešnici, nemajući potrebe u koordinatama ni našeg "gore", ni našeg "dole".
Zaista nikada nisam bila vernik, ali ni totalni nevernik medjutim umesto u Boga ja verujem u Patrijarha Pavla!
ZATO LJUDI MOJI NE SHVATAJTE OLAKO PRICU O RAJU I PAKLU, O DOBRU I ZLU, O ANDJELIMA I DEMONIMA VEROVALI VI U TO ILI NE! SVE JE TO OKO NAS I U NAMA!
PA ZATO DOBRO RAZMISLITE O SVOJIM POSTUPCIMA DOK NIJE KASNO! A SVE TE RUPE I SVE TE PRICE O NEBU KAKO KAZE PATRIJARH SAMO SU PRISUTNE DA BI SE UBLAZILA JEDNA ISTINA - DJAVO UVEK DOLAZI PO SVOJE!

Нема коментара :

Постави коментар