DISTOPIJA

 DISTOPIJA ILI JOS PRICE O SLOBODI KOJE NIKADA NIJE DOSTA. NAMECE SE DISTOPIJA BUDUCNOSTI I DISTOPIJA OPISANA U KNJIGAMA KOJE SU OGLEDALO DRUSTVA BILE REALISTICNE ILI FIKCIJA. POSTO GRANICA IZMEDJU REALNOG I VIRTUALNOG VISE NE POSTOJI, A BUDUCNOST OPISANA U KNJIGAMA OSTVARUJE SE PRED NASIM OCIMA SVAKODNEVNO, HAJDE DA MALO PRICAMO O DISTOPIJI!

Hvatajući se u koštac s terminom slobode, kroatist u meni je odlučio da će taj termin spojiti s nečim oprečnim, s distopijom.

Distopija je uvijek korak ispred stvarnosti, to je ideja društva u pretpostavljenoj budućnosti koju karakteriziraju negativni i antiutopijski elementi. Ti elementi mogu varirati od ekoloških do političkih i društvenih pitanja. Budućnost je to koja djeluje neprimamljivo, a u njoj manjina vrši teror i strah nad većinom kako to već i inače biva. Unutar distopije dolazi do iskrivljivanja stvarnosti jer moramo shvatiti da postoji mogućnost da takva budućnost zbilja može nastupiti. Privid takve budućnosti formira se unutar statičnih društava koja se opiru promjeni, inovaciji i napretku.

Distopijska književnost sadrži djela čija se radnja odvija u distopijskom, nepoželjnom društvu zbog načina njegova vođenja, loših zakona ili loših i nepoželjnih uvjeta života. Unutar takvog društva vlada represija, ratno stanje, nasilje i ograničavanje slobode što rezultira kolektivnim nezadovoljstvom iako se protiv takvog ustroja društva vrlo teško boriti.

Takva nam književnost pomaže da damo kritiku sadašnjem društvu i čitajući je razmislimo kamo ide naše društvo, ali i naša sloboda. Cilj distopijske književnosti nije kritika društva, već upozorenje društvu da promisle o svojim greškama i razmisle što se iz njih može izroditi.

Promišljanja o neželjenoj budućnosti uvijek su potaknuta nekim promjenama, upravo je to razlog pisanja distopijskih djela – znanstveni napredak, propitkivanje rasa i kolonija, uspostava totalitarnih režima, problematika komunizma, kapitalizma, prenapučenosti, ekologije. Sve nas te teme navode da se zapitamo Kamo smo krenuli? Gdje nam se toliko žuri? i Je li ovo svijet u kojem želimo živjeti, svijet u kojemu želimo da naša djeca žive?

Mi kao ljudska vrsta uvijek tražimo više, nikad nam nije dovoljno ono što imamo, a zapravo nismo ni svjesni koliko nam život nudi. Upravo u ovo vrijeme, za koje se usuđujem reći da će biti ispisano kao povijesno, potrebno je promisliti o slobodi. Pretjerana težnja da budemo slobodniji odvest će nas u Huxleyjev Vrli novi svijet ili u Orwellovu 1984.Želimo li zbilja živjeti u Vrlom novom svijetu gdje nas posjeduje država koja kontrolira rađanje, a još po začeću smješteni smo u određene klase? Iako Huxley progovara o svijetu sretnih, zdravih i tehnološki naprednih ljudi koji koriste drogu, ne možemo ovaj roman smatrati utopijskim djelom. Riječ je zapravo o hedonističkoj distopiji u kojoj je vidljiva problematika straha zbog konzumerizma i sve većeg utjecaja tehnologije na ljudske živote.ore spomenuti strah od totalitarnih režima koji ograničavaju ljudsku slobodu, tematika je Orwellove 1984. Režimska propaganda nadzire mase tehnologijom što im poručuju i plakatima s natpisom Veliki brat te gleda postavljenima diljem grada.

U ovome smo periodu i mi osjetili tu zatvorenost i možemo se barem dijelom poistovjetiti s likovima unutar navedenih romana. Stoga vas pitam Želite li da vas se nadzire ili je ipak ona prvotna sloboda bila dovoljno dobra? Ako i dalje mislite da vam treba više (fizičke) slobode, osvrnimo se na još jedan primjer.

Sloboda je mogućnost samostalnog, nezavisnog djelovanja, mogućnost samoodređenja čovjeka, stanje oprečno postojanju prisile, ali i opreka pojmu ropstva. Stanje oprečno zatočenju, zatvoru, ali i povlastica.

Kako bismo shvatili da sloboda može postojati i u ropstvu, odnosno i kada smo fizički zatvoreni, potrebno je osvrnuti se na Viktora Frankla – židovskog liječnika koji je preživio holokaust. On je u tom logoru u kojemu je bio zatvoren odlučio biti ne pasivan pojedinac, nije htio postati tipičan logoraš kojega more misli kako se ubiti ili da mu u misli uđe negativa izazvana stanjem oko njega. Jačao se proživljavanjem unutrašnjeg života, prisjećajući se svoje žene i nadajući se izlasku iz logora te ponovnom uživanju sa ženom; spasila ga je snaga ljubavi i bijeg u prošlost. Time je pokazao da čovjek sam bira kako želi živjeti, izabrao je vlastito stajalište koje je neovisno o njegovim fizičkim okolnostima. Dostigao je krajnju ljudsku slobodu, onu duhovnu jer je u svome životu pronašao smisao, pronašao je nadu i vjerovao u bolje sutra, koje je na kraju i dočekao.

Za kraj želim da se zapitate jedno – Jesmo li mi kao ljudska populacija uopće slobodni?! Iz svega gore navedenog dalo bi se zaključiti da nismo jer da jesmo, bi li se pisale knjige i stvarali filmovi koji tematiziraju toliko priželjkivanu slobodu?

ALI zapamtite – kada vam oduzmu fizičku slobodu, ostaje vam ona unutarnja. Sloboda kao Freedom neovisna je o zakonima, sloboda kao Freedom ste vi i to vam nitko nikada neće moći oduzeti. Budite kao Viktor Frankl (op. Iskustva u koncentracijskom logoru) i živite svoju unutarnju slobodu. Ponekad je i mali bunt dovoljan da pomiče planine, sjetite se samo Anne Halapine (op. Povelja Svjetskog saveza mladih) koja se je suprotstavila prijedlogu mladih UNFPA i iznijela svoje mišljenje da svako biće ima pravo na dostojanstvo i zaštitu života čime je pokrenula buru mladi koji su stali uz nju i podržali njezine prijedloge.

Među mladima, izuzetno su popularne knjige i filmovi čija je radnja smeštena u postapokalipitične, distopične svetove, a glavni junaci većinom su tinejdžeri - buntovnici koji se bore protiv nametnutih negativnih autoriteta i teskobne budućnosti.

Pomenimo samo „Igre gladi", „Divergentne", „Bekstvo iz lavirinta". Distopija je fiktivno društvo, obično postapokaliptično, smešteno u mračnu budućnost, u kome vlast kroz apsolutnu kontrolu ugnjetava ljude.

Prema Oksfordskom rečniku engleskog jezika, imenica „distopija" označava imaginarno, najgore moguće mesto ili okruženje, a pojavila se u Rečniku 1952. godine.

Međutim, još 1868. godine, viktorijanski filozof Džon Stjuart Mil, u Donjem domu britanskog parlamenta koristi reč „distopičar", označavajući onoga ko opisuje distopiju.

Prema novim istraživanjima, reč „distopija" potiče čak iz 1747. godine u neznatno izmenjenom obliku („dustopia"), kao kontrast pojmu utopije.

Za pojam suprotan utopiji koristile su se i druge reči; tako Džeremi Bentam 1818. godine predlaže da se nasuprot Utopiji, kao sedištu najbolje vlasti, koristi reč „Kakotopija" ‒ kao središte najgore vlasti. Iako je po etimologiji potpuno odgovarala pojmu suprotnom od Utopije (od grčkog „kako" sa značenjem „loš"), ona nije uspela da potisne reč „distopija".

O ovim zastrašujućim, imaginarnim budućim svetovima sugestivno su pisali Orvel u romanu „1984.", Haksli u „Vrlom novom svetu", Bredberi u „Farenhajtu 451", i mnogi drugi.

Distopična, naučno-fantastična literatura nije ništa novo, ali je dobila neke nove elemente u skladu sa savremenim načinom života, a kroz ekranizacije doživljava ogromnu popularnost, pre svega među mladom publikom.

Razlozi za to su mnogobrojni: otuđenost, nedostatak duhovnog oslonca u savremenom svetu, opšti osećaj neslobode i straha, strepnja, anksioznost, i uloga mladog junaka u ovoj vrsti literature i filma, koji, hrabrošću i inteligencijom uspeva da se izbori sa užasima budućeg sveta.

Ta bitka protiv novih tehnologija i društvenih mreža je nešto što dobiva sve više snage paralelno s razvojem istih, s jedne strane tehnologija napreduje bez ograničenja dajući nam mogućnost da povezati i komunicirati bolje s druge strane sve se događa suprotno, postajemo individualniji ljudi.

Da li su društvene mreže dobre? dobro je podijeliti cijeli naš život u ovim mrežama? Dokle će nas odvesti sva ova tehnologija? Na ova pitanja daju se odgovori u mnogim audiovizuelnim djelima, filmovima i serijama socijalne tehnologije na distopijski način pokazuje nam neizvjesnu budućnost u kojoj tehnologija prevladava u društvu i postaje personal-link u životu ljud

Dakle, naravno da sloboda postoji, ali koristite je mudro. Mada prvo treba da naucimo sta je stvarna sloboda.Stvarna sloboda izraz je koji je smislio politički filozof i ekonomistPhilippe Van Parijs . Proširuje pojmove o negativnoj slobodi ugrađujući ne samo institucionalna ili druga ograničenja na čovjekov izbor, već i zahtjeve fizičke stvarnosti, resursa i osobnih kapaciteta. Da bi imao stvarnu slobodu, prema Van Parijsu, pojedinac mora:

    1. ne smiju biti spriječeni da djeluju po svojoj volji (tj. moraju imati tradicionalnu negativnu slobodu)
    2. posjeduju resurse ili kapacitete da stvarno izvrše svoju volju.

Prema ovoj koncepciji, moralni agent mogao bi biti negativno slobodan za odmor u Miamiju , jer nitko nije prisiljavanje ih da ne (uvjet 1 je zadovoljen); ali zapravo nisu slobodni jer to ne mogu priuštiti let (uvjet 2 nije ispunjen). Slično tome, netko bi mogao negativno slobodno preplivati ​​La Manche ; ali zapravo nisu besplatni, jer nisu dovoljno dobar plivač i ne bi mogli uspjeti u zadatku. Stvarna sloboda je, dakle, stvar stupnja - netko je manje-više stvarno slobodan, ne samo da li je stvarno slobodan ili nije; i još nitko nema potpunu stvarnu slobodu - na primjer, trenutno nitko stvarno nije slobodan teleportirati na Mars .

Stvarna sloboda proširuje se na negativnu slobodu dodavanjem ideje da se zapravo može iskoristiti sposobnost ili resurs u odsustvu ograničenja; ali ne ide tako daleko kao neke ideje pozitivne slobode, suzdržavanjem od privlačenja samouprave od strane stvarnog, najboljeg ili višeg ja. 

U KONVENCIJI  U KOJOJ SE JASNO DEFINISU OSNOVNA LJUDSKA PRAVA I SLOBODE, KAO PRAVO NA ZIVOT,ZABRANA ROPSTVA,PRAVO NA POSTOVANJE PRIVATNOG ZIVOTA,SLOBODA MISLI,SAVESTI  I VEROISPOVESTI, SLOBODA GOVORA I UDRUZIVANJA I DRUGO OMOGUCUJE LJUDIMA DA  ZNAJU KOJA PRAVA IMAJU. NAZALOST NAJVECI DEO OVIH PRAVA I SLOBODA  SU UGROZENI  I KRSE SE NA SVAKOM KORAKU. DAKLE DISTOPIJSKA BUDUCNOST JE SVE IZVESNIJA.