KONGNITIVNA DISONANCA

KAO STO ZNATE KONGNITIVNE SPOSOBNOSTI SU NAJVAZNIJE ZA COVEKOV ZIVOT I NJEGOV OPSTANAK. AKO SA NJIMA NASTANU PROBLEMI NASTACE PAKAO OD NASEG ZIVOTA. ZATO TREBA STALNO RADITI NA NJIHOVOM OCUVANJU KOLIKO GOD JE U NASAJ MOGUCNOSTI. A NEKADA JE TO NEMOGUCE  I ZATO DANAS IMA TOLIKO PROBLEMA.

Ovo je dramatično važno, naročito danas! Pojam ove disonance nastao je istraživanjima u psihologiji u drugoj polovini prošlog veka. Njegov smisao objašnjava da ljudi imaju tendenciju da zauzimaju čak i stavove u koje i sami nisu sigurni ili čak i po cenu oprečnih VLASTITIH stavova. Zašto ljudi to rade? Zato što time NIVELIŠU FRUSTRACIJU I ANKSIOZNOST koju izaziva situacija kada ne znamo u šta da poverujemo, kada imamo suprotne argumente za istu stvar ili nas pritiska stav sredine. Da bi to regulisali, POČINJEMO DA ŽELIMO DA VERUJEMO A TADA UBEDJIVANJE I SUPROTNI ARGUMENTI VIŠE NEMAJU ZNAČAJ! Zbog toga, ljudi počnu da brane stavove korporacije koju preziru, stanu na stranu stranke jer im obezbedjuje pare iako znaju da je to kriminal ili ulaze u neke verske ili paraverske diskurse jer je tako život lakši. Ako mislite da sam ja imuna na to, varate se! Često i sama nešto pomislim i napišem iako znam da nije potpuno istina, poluistina je ili je dobro, ali znam da još nema metaistraživanja koja to pokazuju. Nestrpljiva sam tada, nervozna  ili me prosto neka vest jako naljuti jer znam da je lažna. Nadam se da nisam puno puta podlegla kognitivnoj disonanci ali sam svakako sigurana da mi se to dešavalo. U eri brzog interneta ili brzih vesti, ova pojava postaje izuzetno snažna i masovna jer jedan lekar kaže jedno, drugi drugo, treći treće a životi su nam u pitanju. Očekivati da ljudi ne podlegnu je naivno jer je haos i kontradikcija enormno velika danas. Ostaje nam da se borimo. Sa samim sobom jer druge nema. Sto je najstrasnije danas imamo toliko oprecnih informacija da nam je kongnitivna disonanca jedino moguce resenje. Svi zivimo u njoj i sa njom. Kao i sa Koronom naravno.

 Kognitivna disonanca je mentalno stanje, često konflikt, u kome osoba doživljava iskustvo dva ili više nekompatibilna verovanja ili kognitivno obrađuje više informacija. Kod zdravog pojedinca obično vodi osećanju psihičke nelagodnosti koje traje dok osoba ne razreši nesporazum.

Kognicija (spoznaja) sastoji se od različitih vrednosti, verovanja, emocija itd. Postoje kognicije koje se međusobno ne podržavaju i koje su međusobno u konfliktnom odnosu. Njih nazivamo disonantnim kognicijama. Bitan segment života svakog čovjeka koji utiče na sve u njemu je nadvladavanje kognitivne disonance. A sta ako je to nemoguce?

Kognitivna disonanca je  određena neslaganjem relevantnih kognitivnih elemenata, pri čemu nastaje osećanje psihološke neugodnosti. Nivo te neugodnosti zavisi od veličine disonance između tih elemenata. Disonancu mogu prouzrokovati novi događaji ili nove informacije koje se ne slažu s već postojećim znanjima ili ponašanjima, ali i samo donošenje odluka kao i opažanje neočekivanih ishoda. Pritom disonanca može biti rezultat percipiranja logične nedoslednosti između ličnih verovanja i stavova, prethodnih iskustava kao i nedoslednosti između opšteg  stava i njemu pripadajućeg specifičnog stava (Festinger, 1957).

Kada postoji neslaganje između verovanja i ponašanja, nešto se mora promeniti kako bi se  smanjila disonanca. Kada iskusimo kognitivnu disonancu, osećamo neprijatnost, konfuziju.

Pušenje se često smatra najboljim primerom kognitivne disonance. Znamo da je pušenje štetno po zdravlje, dok istovremeno pušači nastavljaju da puše i žele biti zdravi. Jasno je odakle proizlazi disonanca u ovom slučaju. Na primer, pušač može da odustane od pušenja. Međutim, to je često teško za ljude jer se navike i ponašanja koja su duboko ukorenjena veoma teško menjaju.

Zamislite da radite posao koji ne volite. Osećate teskobu i nelagodu svakog jutra, i odbrojavate sate dok ne dođe kraj radnom vremenu. A ipak, idete svaki dan (potreban vam je novac). Živeti sa tom disonancom znači da ste prilično izloženi stresu svaki dan.

Ponekad, u pokušaju da se izbegne kognitivna disonanca, možemo da koristimo neproduktivna ponašanja. Festinger je smatrao da ljudi imaju tendenciju da racionalizuju svoje postupke kako bi ublažili kognitivnu disonancu. 

Uobičajeni način da se smanji disonanca je povećanje privlačnosti odabrane alternative i smanjenje atraktivnosti odbačene alternative.

Razumevanje načina na koji prevazilazimo kognitivnu disonancu može nam pomoći da efektivno promenimo svoja uverenja i ponašanja.Disonantnost nije nužno loša stvar. Svest o tome kada su vaša uverenja i ponašanja u konfliktu, mogu vam pomoći da analizirate i bolje razumete vaše vrednosti i ono za šta se zalažete. Prvi korak u prevazilaženju kognitivne disonance je preispitivanje sopstvenih vrednosti, motiva, želja i očekivanja.  Ne možemo izbeći teškoće i izazove. Sve se menja. Ništa više nije sigurno. Ideja da možemo učiti iz naših grešaka; da možemo pretvoriti bol u znanje, ljutnju u praštanje, prepreke u uspeh i strah u ljubav, je vredna otkrivanja i rada na sebi.

Ah, ovi psiholozi uvek jedno isto pricaju, radi na sebi, samo ti sebi mozes pomoci i slicno. Pa da mozemo da resimo psihicke probleme ne bi ih ni imali niti bi isli kod psihijatra koji nam kaze da ih sami resavamo?!

Kognitivna disonanca je pojam koji je 1957. objavio socijalni psiholog Leon Festinger u svojoj knjizi „Teorija kognitivne disonance". Kognicija ili spoznaja sastavljena je od određenog spektra vrijednosti, vjerovanja i emocija i postoje kognicije koje su međusobno nekompatibilne, koje se isključuju i nazivaju se disonantnim kognicijama. Kognitivna disonanca prema tome označuje mentalno stanje u kojemu osoba istovremeno doživljava više iskustava koja se ne podudaraju, primjerice kad osoba tvrdi jedno, a čini suprotno. Ljudi prilikom stanja kognitivne disonance osjećaju psihičku nelagodu koja traje sve dok osoba ne riješi nesporazum. Budući da je kognitivna disonanca povezana s ljudskim vjerovanjima, važno je napomenuti nekoliko stvari:

• Vjerovanje ili skup istih održava se kroz uvjerenje većeg broja ljudi.
• Vjerovanje je barem djelomično upleteno u sukobe koje svakodnevno iskušavamo tako da ljudi poduzimaju mjere u skladu sa svojim vjerovanjima. Te mjere su važne i toliko ih je teško poništiti da su ljudi dokraja predani svom vjerovanju.
• Barem je dio vjerovanja dovoljno specifičan i bavi se stvarnim svijetom tako da ga je moguće odbiti zbog nedvosmislenosti situacija.
• Neravnoteža koja se uvodi između vjerovanja i informacija koje se odnose na pogrešno predviđeni događaj u spoznajama određenog broja ljudi dovodi do socijalne podrške u pokušaju smanjenja disonance.onekad se dogodi da velika grupa ljudi zadrži određene stavove ili vjerovanja čak i nakon što se suoče s čvrstim dokazima koji opovrgavaju ta vjerovanja. Najjednostavniji primjer negacije realnosti u kontekstu teorije kognitivne disonance je grupa ljudi koja isplanira piknik na dan za koji su prognozirani pljuskovi. Zna se dogoditi da ljudi tako odu na piknik i bez obzira na to što se na nebu skupljaju teški oblaci, ljudi zadržavaju vjerovanje da će vrijeme biti pogodno sve dok zbilja ne padne kiša. Analogno tome, postoje grupe znanstvenika koji vjeruju u određene teorije i međusobno se podupiru u tom vjerovanju negirajući mnogobrojne podatke koji pokazuju kako su te teorije u potpunosti neutemeljene i netočne. Teorija kognitivne disonance objašnjava ljudsku socijalnu motivaciju i ima vrlo široku primjenu. Navedeni primjeri su jednostavni i svakidašnji baš zato što je riječ o fenomenu koji se javlja kod osoba koje drže korak s realnošću. To je tako zato što je utjecaj realnosti vrlo snažan i vrši pritisak na naš um tako što pokušavamo pronaći podlogu i temelj za svoje subjektivne spoznaje u stvarnosti i uskladiti to dvoje. Za osobe koje su dobro povezane s realnošću, vrlo je teško zadržati određene stavove i vjerovanja koja nisu u skladu sa stvarnošću. Uzevši to u obzir, postavlja se sljedeće pitanje: U kojim će se okolnostima pojaviti negacija realnosti?

  Primjerice, osoba ima vjerovanje koje je za nju od velike važnosti, a istovremeno ga je vrlo teško promijeniti. To vjerovanje prožima znatan dio njezina života i skladno je s mnogim drugim vjerovanjima koja je ta osoba stjecala kroz život i s obzirom na to, mijenjanje njezinog sustava vjerovanja dovelo bi do ogromnog nesklada. U nekom trenutku dođe do određene situacije koja snažno poljulja vjerovanje koje ta osoba ima i pritom nastane velik nesklad u strukturi vjerovanja te osobe. Ako u tim okolnostima osoba ne uspije smanjiti taj nesklad time što će uzeti u obzir druge spoznajne elemente koji potvrđuju situaciju do koje je došlo, očekivano je da se porekne valjanost događaja koji je izazvao disonancu, ali to baš nije moguće ako je događaj nedvosmislen i neposredno se nadovezuje na vjerovanje osobe. Primjerice, osobi kojoj šeće na kišni dan i koju smoči kiša bilo bi teško uvjeriti samu sebe u to da ne kiši, to je zato što stvarnost koja izravno utječe na ljude, za većinu nas ima veliku moć uvjeravanja.

  S druge strane, osoba koja je u stanju kognitivne disonance, svejedno će s drugim ljudima raspravljati o istinitosti događaja. Na primjer, jedna od dviju osoba koja hoda po kiši pokušat će negirati kišu pod pretpostavkom kako ju spoznaja o tome da pada kiša dovodi u disonancu. Pritom bi ta osoba mogla reći drugoj osobi da kiša ne pada doista, nego da su to kapljice kiše koja je padala još prije, a koje vjetar nosi s lišća. Ta druga osoba vrlo bi vjerojatno zanemarila ovakvu primjedbu osim ako se sama ne nalazi u istoj disonanci.

  Dakle, negacija realnosti događa se jedino u slučaju da velik broj ljudi koji se međusobno podupiru imaju dentične disonantne kognicije koje se ne mogu lako razriješiti upravo zato što se velika količina ljudi međusobno podupire i na taj način održava stav koji uopće nije istinit. Objašnjenje je vrlo jednostavno: Ako većina u nešto vjeruje, mora da je točno.a ljude koji inače reagiraju na realnost, vrlo je teško zadržati stavove za koje je očigledno da ne drže vodu. Pod pojmom nevažeći, Festinger ne misli na nešto što je vrlo vjerojatno pogrešno nego na ono što se neprestano, izravno i nedvojbeno opovrgava čvrstim dokazom kao što su primjerice realni događaji koji utječu na neku osobu, tj. na neko njeno vjerovanje. Nakon što takav čisti, nedvosmislen i opovrgavajući dokaz ostavi utjecaj na osobu, spoznaja koju dobije o realnom događaju ulazi u disonancu s vjerovanjem koje ta ista osoba ima. S obzirom na to da dolazi do sukobljavanja tih dviju strana, uobičajeni način kojim će se otkloniti nesklad je da odbacimo vjerovanje koje imamo o nečemu umjesto da negiramo nešto što se dogodilo i da ignoriramo svoja osjetila. Na primjer, ako je netko vjerovao da predmeti teži od zraka ne mogu letjeti, odbacio bi svoje vjerovanje nakon što bi vidio zrakoplov kako leti ili ako bi se u njemu vozio.

  Također, dogode se situacije u kojima se ne dogodi da osoba odbaci vjerovanje čak ni onda kad ima nepobitan dokaz ispred sebe. Primjerice, dugogodišnji kockari vjeruju u određene sustave pobjeđivanja u ruletu usprkos učestalim gubitcima. Analogno tome, neki znanstvenici nastavljaju vjerovati u teorije za koje se eksperimentiranjem pokazalo da su neispravne. Naravno, treba postojati određena okolnost, posebni uvjeti kako bi se zbog umanjivanja mentalnog nesklada zanijekao dokaz realnosti umjesto vlastitog vjerovanja. Kao što je već rečeno, teško je promijeniti vjerovanja i zato je potreban dovoljan broj ljudi s istom disonancom kako bi društvena podrška postala lako dostupnom.

  Postoji konkretan primjer u kojem se pokazuje kako se lako, zbog poremećene strukture vjerovanja, odbacio očiti dokaz umjesto vlastitog vjerovanja. Naime, tijekom Drugog svjetskog rata, Amerikanci su Japancima koji su u to vrijeme bili u SAD-u dali mogućnost da se nakon što rat završi vrate u svoju domovinu pa su neki od njih to i zatražili. Pritom su oni Japanci koji su bili državljani SAD-a bili primorani odreći se američkog ržavljanstva. No, bili oni američki državljani ili ne, njihov zahtjev za povratak u Japan bio je neopoziv čin. Japanci su u Americi nakon rata bili podijeljeni prema onome što su mislili o ishodu rata. Dakle, Japanci koji su ostali u SAD-u i nisu se željeli vratiti u domovinu, znali su da je Japan izgubio, a s druge strane, Japanci koji su zatražili povratak u Japan, bili su uvjereni u to da je Japan pobijedio. Drugim riječima, postojala je grupa određenog broja ljudi koja je čvrsto vjerovala u to da će Japan pobijediti u ratu i koja je poduzela određene neopozive pothvate u skladu sa svojim vjerovanjima. Za bilo koju od tih osoba, saznanje o tome da su zatražili povratak u Japan nakon završetka rata, u potpunosti se podudaralo s vjerovanjem da će Japan pobijediti. Osim toga, oni koji su zahtijevali povratak, bili su snažno privrženi svom vjerovanju upravo zato što je njihov povratak neopoziv čin oko kojega se uopće nisu mogli predomisliti.

  U medijima su se počele emitirati vijesti o japanskim ratnim neuspjesima i većina ljudi ih je prihvatila. Usprkos medijima, Japanci koji su se vraćali kući odbili su te vijesti smatrajući ih djelom američke propagande. Neispravna uvjerenja u pobjedu Japana unatoč svim mogućim dokazima tome suprotnog ne bi opstala bez društvene podrške.

  Dakle, odvili su se događaji koji su uveli spoznaju koja nije bila u skladu s tim vjerovanjem, spoznaju koja predstavlja suprotan polaritet vjerovanju, a koja s druge strane sadrži istu disonancu za sve one koji imaju identično suprotstavljene kognicije.

  ZATO NIKAKO NE GLEDAJTE OLAKO NA OVAJ PROBLEM NI KOD SEBE NI KOD DRUGIH. MADA REALNO NIKAD NIJE BILO TEZE RAZLIKOVATI ISTINU I LAZ. VIRTUALNI IREALNI SVET, VAZNE I NEVAZNE INFORMACIJE PA KAKO NASE KONGNITIVNE SPOSOBNOSTI UOPSTE DANAS RESAVAJU OVE NEDOUMICE? VELIKO JE I TESKO PITANJE? IPAK PROBAJTE ZAISTA KOLIKO GOD MOZETE DA OCUVATE SVOJE KONGNITIVNE SPOSOBNOSTI DA STO REDJE UPADATE U KONGNITIVNU DISONANCU!
  

S obzirom na to da svaki čovjek utječe na svoj život, vrlo je važno nadvladati kognitivnu disonancu.