петак, 4. април 2014.

SLJIVE I NJIVE

OJ SRBIJO MEDJU SLJIVAMA....STIHOVI OSKARA DAVICA O ZEMLJI SRBIJI.Sa sljivama i njivama.Gde je sad ta Srbija? Sljiva se slavi samo na sajmu sljiva u Osecini krajem avgusta.A sta ostalo vreme rade Srbi u ovoj bogatoj plodnoj zemlji?Pa prezivljavaju nekako natrpani u dvomilionski Beograd, cekajuci posao (ili Godoa svejedno).A vocnjaci, njive,baste,pasnjaci.Sve nam je to priroda velikodusno dala.Retko koja zemlja ima toliko prirodnog bogatstva.I sve mi ovo danas pada napamet jer oko prvog maj (mozda ove godine i ranije) krecu prve organozovane berbe voca. Dnevnica recimo 1.700 dinara (plus tan ihrana) za branje malina, za breskve 1.500 dinara (plus stan i hrana).I tako sve do kraja avgusta kad se beru sljive.Dobro posle ima i grozdje ali tu su ljudi nekako organizovaniji pa vinari to rade sami da ne bi ostetili grozdje jer se bere na specifican nacin.Dobro,branje malina je jako tesko jer su one sitne i ne smes da ih ostetis.Sve u svemu branje voca na vrucini i nije lak posao.Ali moze dobro da se zaradi u vremenu kad je jako tesko zaraditi novac.Pretrpi se covek mesec-dva i eto novca. Ali niko to nece da radi .Moram da spomenem dedicu iz emisije Zadnja kuca Srbija.Covek je ostao sam sa stadom od preko 400 ovaca.Ima preko 8o godina ,a deca su mu u Austriji.Para ima ali snage nema. Zao mu je da se rastane od ovaca. Trazi nekog da ih cuva. Plata 60.000 dinara (plus stan i hrana) .Haos. E Srbijo.Onda i te napustene kuce ,baste,njive,lepo bi bilo da opet ozive.Mozda ne bih ja kao rodjena Beogradjanka trebala da pisem o tome jer za mene je selo odmor kraj Rzava .Ali zaista se pitam dokle smo stiglida placamo tolike dnevnice za berbu voca ili cuvanje ovaca.Da li je zivot na selu toliko los,a zivot u gradu toliko dobar.Ne znam.Ali probacu da dam odgovor ako uspem da ozrganizujem kolektivni odmor moje porodice posvecen branju malina kod onog Rzava.
Buducnost je jos gora. Kako sam vec pisala zivece se zahvaljujuci vrhunskoj tehnologiji samo u polisima .Jesce se bog zna sta .A poljoprivreda nece ni postojati.Pa sad ne znam. Mozda ce generacijaa koje dolaze to odgovarati.Meni sve to ne zvuci dobro jer sa ja c\vec uzasavam ove GMO hrane.
Uproslosti sve se lepo znalo. U SELU SU ZIVELE OGROMNE PORODICE .One su same brale svoje voce .Moji rodjaci su sami brali slive sa 5 hektara. Danas one stoje neobrane,a kad popadaju i propadnu.Ovce i krave cuvala su deca i druzila su se kraj potocica .Usput bi brali zdravo ne prskano voce koliko god im se jelo. U bastama radile su bake, a na njivama ocevi i dede.Majke su namirivale stoku i kuvale obroke za mnogoljudnu porodicu.I sta je tome falilo?Zasto li je taj kao civilizacijski napredak ustvari unistio nase zivote? Nikad covek nije ziveo srecnije nego tada medju sljivama i njivama.
Kad samo pomislim da sada znanje ljudi toliko pomera granice ,a da je ono sto nam priroda daje potpuno zapostavljeno nikako ne mogu da prihvatim.Na zalost ne mogu ni da promenim.

Нема коментара :

Постави коментар