субота, 29. новембар 2014.

VOLONTERI

KO SU VOLONTERI ILI ZASTO LJUDI RADE BEZ NOVCANE NAKNADE?Kad sam pre neki dan pisala da zivimo u potrosackom drustvu kako onda ljudi rade za dzabe? Za dzabe nije nista vise,ni voda ni vazduh,a kamoli hrana. U cemui je onda fazon?Evo primer iz sa TVa . Volonteri iz cele Evrope dolaze da ciste Srbiju u decembru kad mu vreme nikakako nije. Grupica strudenata,mladih ljudi uoste od njih recimo 50-tak zeli da ocisti nase reke,sume,planine,deponije....Da li njih rukovodi ono u zdravom telu zdrav duh,mada ja tvrdim da je obrnuto ustvari ili njih pokrece visa ekoloska svest. Ne znam ali bih jako volela da znam.I koliko je visoka njihova svest kad dolaze u tudju zemlju da je ciste?I od cega oni ustvari zive kad mogu da ciste za dzabe?Ili mozda mi ne valjamo jer necemo da volontiramo jer nam je dosta sto i na radnom mestu radimo bez plate samo da ga sacuvamo.Dobro svi smo svesni da ne treba bacati djubre unaokolo ,ali smo i u fazonu : sto ja dai dem za nekim da skupljam?Ali zasto onda stranci dolaze da skupljaju djubre za nama? Ne deluje li vama to kao neobicna vest?Pogotovu sto za neki dan pocinje decembar.Gledam one devojke i mladice iz cele Evrope kako sa entuzijazmom pune ogromne dzkove. I pitam se da li su oni zaista toliko dobri ili smo mi zaista toliko losi?I  svakve mi misli jos prolaze kroz glavu pa se prosto pitam da li uopste smem da ih podelim sa nekim?
Buducnost. Realno globalizacija nas ceka to je nasa buducnost. Pa onda mu dodje svejedno gde cistite,ovde ili tamo.A cista okolina dobra je i za nase psihicko i za fizicko zdravlje za nase telo i nas duh.Onda logicnio kapiram da cemo morati da se menjamo iz korena  i da i mi predjemo na visi nivo narocito ekoloske svesti.Da volontiramo i da pri tom jos budemo i srecni.Moracemo. Jedino me tesi da ce ovo potrosacko drustvo nestati ,pa samim tim nece biti toliko djubreta.
Proslost. Jedina asocijacija na volontiranje meni su one radne akcije posle Drugog svetskog rata kad su svi volontirali jer je moralo da se obnavlja sve ono sto je tokom rata unisteno. Radne akcije su trajale sve do Titove smrti. Cak se i ja secam jedne iz 1978 -me godine kada sam izgubila prednji zub na nekom sendvicu.I bilo je lepo ne mogu da kazem.Ima zuljeva,al ima i druzenja..A jos nam roditelji super zaradjaivali pa nam slali petkom novac da kupujemo preko vikenda bolju hranu,slatkise ili vec sta..Ali vec dugo vremena toga nema .Bar kod nas. U svetu se eto odrzalo do danas i zove se volontiranje.Dobro kad zagusti i mi znamo da pokazemo dobrotu ,recimo kad su bile ovogodisnje majske poplave svi smo pomagali od srca koliko god smo mogli. Ali djubre i dalje necemo da skupljamo .Vrlo cudna stvar je meni to volontiranje kad nisu neke nesrece i katastrofe i ratovi.Skupljanje djubreta?Da nije to ipak neka teorija zavere? Ko zna?

Нема коментара :

Постави коментар