среда, 5. фебруар 2014.

PENZIONERI



PENZIONERI.To je u Srbiji najcenjenija kategorija i to ne na zalost zbog ljubavi i postovanja nego zbog pustog opstanka.LJudi u Srbiji sve manje cuvaju kucne ljubimce vec neguju nekog penzionera ,ako nemaju svog.Citave tri generacije se oslanjaju na staracka pleca Rodovska zajednica je ponovo u modi.Na primer
Peonzioner otac oko 80 godina ,zatim ,
sin i snaja izmedju 55 i 6o godina koji ne rade sem po neki izlet u sivu ekonomiju , zatim,
njihov sin i snaja izmedju 25 i 35 godina koji nikad nisu radili i
njihov sin koji dovodi svoje drustvo.
I sad samo je penzija stalna a gladnih usta toliko.Uzas.Tako da penzioneri imaju vise problema nego dok su radili i mnogo vecu odgovornost.Zato mozda i zive duze jer nema opustanja.I na sve to dodje povracaj od nekoliko hiljada do oko 100 hiljada dinara jer su im ko bi poverovao uplacivali vece penzije, Pa skoro kao krediti nasih banaka koji na ugovoru pri dnu najsitnijim slovima napisu ono sto ce prvo da vas lupi po glavi. I ne vredi posle nisam znao. Sta, zasto i od cega da vrate? ali ima drzava i za to odgovor. Sitnim slovima je pisalo da je to privremeno resenje ali ko bi to citao?Naocare ne podrzavaju tako sitna slova.Samo jos jedno razmisljanje.Kome je najteze od gore pomenutih?
Deda je proziveo  radni vek i dobio zasluzenu penziju.
Moja generacija ima skuckano oko 30 tak godina staza i nada se samo se nada da ce docekati starosnu granicu koju pomeraju.
Mladi su digli ruke, oni ne mogu ni da se zaposle a na penziju ni ne racunaju. PA IPAK  IAKO DOBIJU POSAO PODELE SE NA DVE GRUPE.One koji zaradjuju oko 25 do 30 hiljada  i ne mogu ni da prezive i na one koji uspeju pa imaju pare da uplacuju u privatne penzione fondove.
Onda dodje buducnost nekome bliza kao meni  za penziju. Mozda cu je dobiti za 6 ili cak 10 godina.
Oni koji trebaju da dobiju penziju za 3o tak godina predlazem da ostanu mirni.Kako nam sve ide i kako nam je planeta na izdisaju verovatno nam nece ni trebati penzija.
Moram da bacim pogled u bivsu Jugoslaviju Za neverovanje, ali ja  garantujem da je radni vek pocinjao odmah posle srednje skole ili fakulteta .Radni odnos se zasnivao za stalno i gde pocnes da radis tu docekas i penziju.Za vreme dok radis plate su redovne, dobijas regrese za godisnji, postoje institucije placenog godisnjeg odmora, bolovanja,Zatim kasa uzajamne pomoci i krediti koje si mogao da vracas i da ti ostane za pristojan zivot. I jos ti se kolektiv oduzivao za vernost poklonima za 10,20,30 godina staza. a kad krenes u penziju isprate te dostojanstveno sa otpremninom i naravno banketom i poklonom. I sto je najvaznije stalnim a ne privremenim resenjem za penziju.
Ma opusteno smor je tema ali ipak da se cvek zamisli.Pozdeav.

Нема коментара :

Постави коментар